Spotlights je nova serija intervjua o ključnim licima IT scene u Bosni i Hercegovini. Za drugo izdanje donosimo vam intervju sa Harunom Čavčićem iz kompanije Mistral. Trenutno je na čelu Junior Accelerator Programa, prve plaćene prakse koju je Mistral pokrenuo prošle godine.
Harune, hvala što si izdvojio vrijeme za intervju. Kada si počinjao svoju karijeru prije 7 godina, stvari su bile mnogo drugačije. Putovao si iz Mostara do Sarajeva na posao, remote način rada gotovo da nije postojao. Da li je juniorima bilo teže tada, ili danas?
Uvijek mi je čast i zadovoljstvo podijeliti sa drugima iskustva i znanje.
Prije 7 godina, kada sam završio fakultet i bio u potrazi za poslom, bilo je izuzetno teško kao junior bez iskustva uopste dobiti poziv za intervju ili neki internship u kompanijama. Rekao bih da sam imao sreće u momentu kada sam predao prvu aplikaciju za posao i svakako je iskoristio.
Danas je juniorima mnogo lakše doći do prvog posla, jer mnoge kompanije, baš kao i Mistral organizuju internshipe i edukacijske programe, koji za cilj imaju da nadomjeste razliku između fakultetskog znanja i onoga što je potrebno da bi mogli kao juniori početi sa radom na stvarnim projektima. Pored svega toga, hibridni način rada zaista omogućava fleksibilnost u traženju poslova i rada.
Oglasi za juniore su među najposjećenijim oglasima na Dzobs.com, ali ih je ujedno veoma malo. Potražnja je tu, ali ponuda je slaba. Šta sprečava kompanije da zapošljavaju više juniora?
Prije svega, treba naglasiti da se sve više kompanija okreće edukacijskim programima, koji su sjajna prilika za juniore. Kompanijama zaista trebaju novi uposlenici, ali sa druge strane, studenti moraju da budu svjesni da se poslovi ne dobivaju samo na osnovu priloženog CV-a i motivacionog pisma, nego na osnovu onoga što zaista stoji iza svega toga. A to je znanje.
Ti danas vodiš Mistral Junior Accelerator Program (JAP) koji omogućava juniorima da usavrše svoje vještine. Od prošle godine do danas, 40 kandidata je prošlo kroz program i sada su dio vašeg tima. Kako je nastala ideja za JAP i kakvi su vam utisci nakon prve godine rada?
JAP je premosnica između znanja stečenog na fakultetu i znanja koje je zaista neophodno da bi osoba mogla samostalno raditi na projektu. Kolege koje su radile intervjue za pozicije QA, u nedostatku tog kadra na tržištu rada uočili su mnogo kandidata kojima jako malo fali da bi bili na nivou koji se očekuje na projektima. To je bio okidač da je neophodno napraviti selekciju tih kandidata i organizovati program edukacije za njih. Taj pilot projekat je bio osnov za današnji JAP, program izuzetne kvalitete i isto tako uspješnosti.
Svjedoci smo rastuće popularnosti IT profesije, prvenstveno zbog vanredno visokih plata. Sve više mladih ljudi razmišlja o IT karijeri. Da li je ovo po tebi dobar trend i šta bi savjetovao jednoj mladoj osobi koja odlučuje o svom budućem zanimanju?
IT je definitivno glavno zanimanje sadašnjosti, a još više budućnosti. Nevezano za geopolitičku situaciju u regionu i svijetu, IT profesija je zaista prelijepo zanimanje, puno izazova i neograničenih prilika. Mislim da je to ono što izdvaja IT profesiju u odnosu na većinu drugih.
U dosadašnjem radu si sigurno upoznao mnogo juniora. Koji nedostaci u njihovom obrazovanju ili nastupu su ti zapali za oko - kakve juniore bi ubuduće volio da upoznaješ, na kojim vještinama oni mogu da porade?
U proteklih godinu dana sam zaista radio sa mnogo juniora. Ono što je nekako zajedničko za dosta njih jeste da određene stvari rade iz rutine, bez shvatanja suštine. Mi kroz JAP pokušavamo naučiti polaznike da razumiju stvari, a ne samo da se posao uradi.
Savjetovao bih svim studentima da se nikada ne zadovolje kada vide da stvar koju su napravili radi, nego kada zaista budu razumjeli kako sve to radi. Također bih dodao i naglasio da su komunikacijske vještine i engleski jezik od izuzetne važnosti za sve one koji žele raditi ili već rade u IT struci.
Ti si završio FIT u Mostaru, koji je među cjenjenijim IT fakultetima u zemlji. Koliko je formalno obrazovanje bilo važno za tvoj uspjeh i koliko je važno danas?
Fakulteti su izuzetno čvrst temelj za naše karijere. Uče nas mnogo više stvari od samih tehnologija i alata. Drago mi je što vidim da raste trend saradnji srednjih tehničkih škola i fakulteta sa kompanijama iz IT industrije.
Za kraj, primjetili smo da si bio državni prvak u džudu tri godine zaredom - svaka čast. Baviš li se još uvijek sportom i kako održavaš kondiciju sa tako zahtjevnim poslom?
Bilo je to divnih 13 godina punih izazova. Profesionalna karijera u džudu je nažalost okončana zbog povrede. Danas se sportom bavim rekreativno, ali se nadam povratku u džudo kroz trenersku ili menadžersku ulogu u skorijoj budućnosti.
