Prethodna dva mjeseca TikTok, instagram, pa čak i LinkedIn svjedoci su pobune protiv hustle kulture koju je izazvala Generacija Z. O čemu se tu zapravo radi?
Prvo što pada na pamet usljed bukvalnog prevoda sa engleskog jezika, jeste davanje otkaza… tiho, diskretno. Način da osoba dostojanstveno najavi odlazak iz firme, zbog nezadovoljstva poslom ili nekog X razloga.
Ipak, riječ je o nečemu malo drugačijem. Quiet quitting se projektuje kao vid protesta protiv prekovremenih (neplaćenih) sati, davanja 300% za poslodavca, težnje da posao bude #1 dok privatni život trpi, a sa njim i porodica, prijatelji, kao i psihofizičko zdravlje.
Nova očekivanja
Gen Z realnost doživljava znatno drugačije od svojih prethodnika, takozvanih Milenijalaca. World Wide Web je sa sobom donio sijaset novih mogućnosti, a prije svega - informisanost.
Biblioteke su zamijenili .pdf fajlovi, piraterija i online kupovina su pojeli bioskope, biblioteke, radio stanice. Sve je postalo umreženo i dostupnije nego ikada, a neki novi klinci, čini se, “razmaženiji”.
Kako čovjek i da ih krivi kada su svjedoci influensera koji naočigled svojih pratilaca žive savršeno, voze “dream cars” već sa svojih 18 godina, putuju cijelim svijetom, sve nalik nekom filmu. Kao da su već provalili život, obezbijedili se do kraja istog, a sve sa relativno malo truda.
Novi način rada
Korona je donijela razne zavrzlame, ali i neke dobre stvari, kao što su prelazak na rad od kuće i veća fleksibilnost u samom poslu. To je navelo ljude da se zapitaju, na primjer zašto su prethodnih par decenija morali da gube po par sati dnevno u prevozu do kancelarije i nazad?
Shvatili su i da je rad u šorcu i pidžamama znatno komforniji od formalnog stila koji neke kompanije zahtevaju. Prijalo im je što mogu duže spavati, praviti pauze kad i koliko žele, biti tu za svoju porodicu šta god da iskrsne, i maksimalno uživati u privatnosti svog doma.
Drugim riječima, uvidjeli su da mnoga pravila, poput striktnog osmočasovnog vremena, nisu zapravo obavezna, kao ni ostajanje prekovremeno. Kada se situacija sa virusom stišala, veliki broj firmi je želio da se zaposleni vrate u njihove prostorije i rade tu skupa, kao nekad.
TikTok revolucija
To je zapravo trenutak kada dolazimo do pravljenja snimaka na društvenim mrežama i glasnoj pobuni.
Najčešće se tu provlači bezobzirnost poslodavca prema zaposlenom, koji dobije mejl petkom u 17:35h (radno vrijeme mu je do 17h), a gdje se od njega traži detaljan izveštaj do ponedeljka.
U popularnom TikTok klipu, ovi prvi potpuno izignorišu poruku i tek u ponedeljak ujutru posvete pažnju cijelom slučaju. Drže do sebe i odbijaju da rade više od onoga za šta su plaćeni.
Ova druga ekipa čini sve suprotno: ostaje preko vikenda da završi traženo, a prvog radnog dana u nedelji ima ponosno sve spremno. Jest’ da je privatno vrijeme trpjelo i da je odmor tokom subote i nedelje bio sve samo ne to, ali je zadatak riješen.
Šta je za to vrijeme radila osoba koja ga je naručila? Ko će ga znati, možda i ona teži ka toj hustle kulturi, te je empatično sa svojim kolegom žrtvovala svoj zasluženi odmor.
Kako se LinkedIn oglasio povodom ove teme?
Utisci su različiti i još uvijek treba vremena da se potpuno slegnu, iako je prošlo već par mjeseci. Čini se da je i sam pojam “quiet quitting” malo ko shvatio na pravi način, već svako ima neku svoju teoriju.
U suštini, nastaje podjela na dvije grupe ljudi:
- Gary Vee ekipa
Smatraju da je za uspjeh u karijeri apsolutno neophodno žrtvovati slobodno vrijeme i raditi znatno izvan okvira koji se od vas očekuje. Okej je i ako se šljaka 16 sati dnevno, neka su dijelom i neplaćeni, sve zarad nekog višeg cilja, bilo da je on kompanijski ili vaš lični.
Čudni su im oni koji žele da sa poslom završe najkasnije do pet popodne i nakon toga se posvete porodici, partnerima, hobijima. Razumiju ih doduše, ali i dalje misle da je to loša praksa, put ka nezadovoljstvu. - Don’t go above and beyond!
Kako ćemo - lako ćemo. Žele da sačuvaju psihofizičko zdravlje, čak i po cijenu toga da ne ostvare neke svoje ciljeve, uglavnom materijalne prirode. Stavljaju sebe na prvo mesto, a tek onda poslovni život i sve ono što sa sobom donosi.Vjeruju da je sasvim dovoljno što inicijalno provodimo čak trećinu svog životnog doba na poslu, iliti oko 90.000 sati. Shvataju ambicioznost ovih prvih, ali je prosto ne dijele. Gledaju na rad kao sredstvo za obezbjeđivanje osnovnih ljudskih potreba.
Šta Dzobs ekipa ima da poruči?
Svaka individua zna šta joj najviše leži i ka kojim ciljevima ide. Teško je reći da li tu postoje unaprijed zacrtana pravila i okarakterisati nešto kao pogrešno ili ispravno.
Činjenica je da su se ljudi kroz decenije izborili za neuporedivo bolje uslove na radnom mjestu. Nekad je slobodan vikend bio samo pojam, jer se podrazumjevalo da se i tada radi. Henri Ford je recimo prvi svojim zaposlenima skratio sedmičnu satnicu sa 48 na 40. Sa kojom namjerom?
Pored očigledne, ideja je bila da ti ljudi u slobodno vrijeme troše novac, a samim tim održavaju i tadašnju ekonomiju. Podsjeća malo na prepune tržne centre danas, kada se svi u subotu ili nedelju iznenadimo količinom ljudi koja “ne odmara, već samo negdje ide”.
Ostaje da zaključimo da smo prethodnih par godina bili svjedoci velikih promjena u domenu poslovanja, a za većinu smo bili prinuđeni da se prilagodimo. Nepoznato je šta donosi budućnost, ali jedno je sigurno: potpuno je u redu da svako prati svoj ritam i stvari radi onako kako želi ili misli da je ispravno. Bilo da je to hustle culture, ili quiet quitting.
