 je nova serija intervjua o ključnim licima IT scene u Bosni i Hercegovini. Za drugo izdanje donosimo vam intervju sa Harunom Čavčićem iz kompanije 

Trenutno je na čelu Junior Accelerator Programa, prve plaćene prakse koju je Mistral pokrenuo prošle godine.

Harune, hvala što si izdvojio vrijeme za intervju. Kada si počinjao svoju karijeru prije 7 godina, stvari su bile mnogo drugačije. Putovao si iz Mostara do Sarajeva na posao, remote način rada gotovo da nije postojao. Da li je juniorima bilo teže tada, ili danas?

Uvijek mi je čast i zadovoljstvo podijeliti sa drugima iskustva i znanje.

Prije 7 godina, kada sam završio fakultet i bio u potrazi za poslom, bilo je izuzetno teško kao junior bez iskustva uopste dobiti poziv za intervju ili neki internship u kompanijama. Rekao bih da sam imao sreće u momentu kada sam predao prvu aplikaciju za posao i svakako je iskoristio.

Danas je juniorima mnogo lakše doći do prvog posla, jer mnoge kompanije, baš kao i Mistral organizuju internshipe i edukacijske programe, koji za cilj imaju da nadomjeste razliku između fakultetskog znanja i onoga što je potrebno da bi mogli kao juniori početi sa radom na stvarnim projektima. Pored svega toga, hibridni način rada zaista omogućava fleksibilnost u traženju poslova i rada.

Oglasi za juniore su među najposjećenijim oglasima na Dzobs.com, ali ih je ujedno veoma malo. Potražnja je tu, ali ponuda je slaba. Šta sprečava kompanije da zapošljavaju više juniora?

Prije svega, treba naglasiti da se sve više kompanija okreće edukacijskim programima, koji su sjajna prilika za juniore. Kompanijama zaista trebaju novi uposlenici, ali sa druge strane, studenti moraju da budu svjesni da se poslovi ne dobivaju samo na osnovu priloženog CV-a i motivacionog pisma, nego na osnovu onoga što zaista stoji iza svega toga. A to je znanje.

Ti danas vodiš Mistral Junior Accelerator Program (JAP) koji omogućava juniorima da usavrše svoje vještine. Od prošle godine do danas, 40 kandidata je prošlo kroz program i sada su dio vašeg tima. Kako je nastala ideja za JAP i kakvi su vam utisci nakon prve godine rada?

JAP je premosnica između znanja stečenog na fakultetu i znanja koje je zaista neophodno da bi osoba mogla samostalno raditi na projektu. Kolege koje su radile intervjue za pozicije QA, u nedostatku tog kadra na tržištu rada uočili su mnogo kandidata kojima jako malo fali da bi bili na nivou koji se očekuje na projektima. To je bio okidač da je neophodno napraviti selekciju tih kandidata i organizovati program edukacije za njih. Taj pilot projekat je bio osnov za današnji JAP, program izuzetne kvalitete i isto tako uspješnosti.

Svjedoci smo rastuće popularnosti IT profesije, prvenstveno zbog vanredno visokih plata. Sve više mladih ljudi razmišlja o IT karijeri. Da li je ovo po tebi dobar trend i šta bi savjetovao jednoj mladoj osobi koja odlučuje o svom budućem zanimanju?

IT je definitivno glavno zanimanje sadašnjosti, a još više budućnosti. Nevezano za geopolitičku situaciju u regionu i svijetu, IT profesija je zaista prelijepo zanimanje, puno izazova i neograničenih prilika. Mislim da je to ono što izdvaja IT profesiju u odnosu na većinu drugih.

U dosadašnjem radu si sigurno upoznao mnogo juniora. Koji nedostaci u njihovom obrazovanju ili nastupu su ti zapali za oko - kakve juniore bi ubuduće volio da upoznaješ, na kojim vještinama oni mogu da porade?

U proteklih godinu dana sam zaista radio sa mnogo juniora. Ono što je nekako zajedničko za dosta njih jeste da određene stvari rade iz rutine, bez shvatanja suštine. Mi kroz JAP pokušavamo naučiti polaznike da razumiju stvari, a ne samo da se posao uradi.

Savjetovao bih svim studentima da se nikada ne zadovolje kada vide da stvar koju su napravili radi, nego kada zaista budu razumjeli kako sve to radi. Također bih dodao i naglasio da su komunikacijske vještine i engleski jezik od izuzetne važnosti za sve one koji žele raditi ili već rade u IT struci.

Ti si završio FIT u Mostaru, koji je među cjenjenijim IT fakultetima u zemlji. Koliko je formalno obrazovanje bilo važno za tvoj uspjeh i koliko je važno danas?

Fakulteti su izuzetno čvrst temelj za naše karijere. Uče nas mnogo više stvari od samih tehnologija i alata. Drago mi je što vidim da raste trend saradnji srednjih tehničkih škola i fakulteta sa kompanijama iz IT industrije.

Za kraj, primjetili smo da si bio državni prvak u džudu tri godine zaredom - svaka čast. Baviš li se još uvijek sportom i kako održavaš kondiciju sa tako zahtjevnim poslom?

Bilo je to divnih 13 godina punih izazova. Profesionalna karijera u džudu je nažalost okončana zbog povrede. Danas se sportom bavim rekreativno, ali se nadam povratku u džudo kroz trenersku ili menadžersku ulogu u skorijoj budućnosti.

Harun Čavčić o važnosti edukacije i Mistralovom Junior Accelerator Programu

 je nova serija intervjua o ključnim licima IT scene u Bosni i Hercegovini.  Za prvo izdanje donosimo vam intervju sa CTO-om kompanije 

, prve firme u BiH koja je uvela četverodnevnu radnu sedmicu.

Dževdete, hvala što si izdvojio vrijeme za intervju. U IT industriji si već skoro 13 godina i gledajući u tvoj LinkedIn profil, čini se da si imao “školski” put - prvo fakultet, pa prvi posao, zatim unapređenja sve do prilike za CTO poziciju.  Kako je tvoj put zaista izgledao - kako si ušao u IT profesiju i došao do svoje trenutne pozicije, sa kakvim izazovima si se susretao?

Sa računarima sam se susreo u djetinjstvu, prvenstveno preko oca koji je također bio programer. Prvo sam se, naravno, upoznao sa igricama, a poslije sa programiranjem. Vremenom mi je postalo jasno šta želim studirati i čime se želim baviti. Kroz studij je došlo i prvo zaposlenje i projekti. Sigurno je pomoglo i to što je IT industrija u BiH počela rasti kada sam ja počeo raditi, pa nije bilo teško doći do posla i prilike. Kroz rad na različitim projektima sam stekao iskustvo u izradi software-a i shvatio koliko je bitno biti konstruktivan saradnik. Gledajući unazad, izazovi su uglavnom bili očekivani i u skladu sa iskustvom. Srećom, bio sam okružen kolegama koji su dijelili iskustva, savjetovali, i na kraju pokazivali svojim djelima kako prevazići izazove.

Primijetili smo da imaš duži radni staž (oko šest godina) kako u trenutnoj tako i u prethodnoj kompaniji. Prema 

, prosječan staž koji programeri danas provode u firmi je manji od dvije godine. Veterani u industriji 

 i da je neophodno zadržati se na jednom mjestu više godina kako bi se zaista upoznali sa problemima te kompanije i kako ih riješiti. Kako ti ovo vidiš - da li je odluka da se zadržiš duže bila svjesna i šta bi savjetovao drugima?

U mom slučaju duži radni staž u kompanijama se isplatio. U posljednjih nekoliko godina IT tržište rada je eksplodiralo, tako da mogu razumjeti mlade ljude koji tek ulaze u industriju i osjećaju da je najbrži put do značajnog povećanja plate promjena radnog mjesta. Starije kolege su već blizu toga da maksimiziraju svoja primanja, u kalkulaciju uključuju i druge stvari kao stabilnost projekata, radno vrijeme, količina stresa, kolege sa kojima će sarađivati…

Savjetovao bih drugima da poslože prioritete, bili oni plata, relaksiran radni tempo, stručno usavršavanje ili nešto drugo te da na osnovu toga donesu odluku o poslodavcu. Odlična stvar za sve u IT industriji je da sada zaposleni imaju priliku da biraju.

AgentLocator je na neki način postao vruća tema među IT zajednicom kada ste 

 na četverodnevnu radnu sedmicu. Radnici se obično žale na prekovremeni rad, a vi ste otišli u potpuno drugom pravcu.  Kako je došlo do ove odluke i kakve su bile reakcije zaposlenih?

Naš poslovni model je takav da će uspjeh firme zavisiti od toga koliko dobro prepoznajemo i implementiramo stvari koje su bitne krajnjim korisnicima, a manje je važno koliko vremena će biti efektivno investirano u taj proces. Shvatamo da je slobodno vrijeme jedna od stvari koja je jako bitna zaposlenima, a koju konkurentske firme, većinom u outsourcing poslovnom modelu, nisu u mogućnosti ponuditi. Želimo da motivišemo trenutne zaposlenike da ostanu u kompaniji dugoročno te da privučemo nove zaposlenike sa kojima ćemo dodatno osnažiti kompaniju. Tako ćemo ujedno spremniji dočekati sljedeći korak u razvoju kompanije. Za sada, četverodnevna radna sedmica je implementirana u IT odjelu. Nadamo se da ćemo uspjeti implementirati ovaj način rada za sva odjeljenja u kompaniji u narednom periodu.

Kako izgleda tvoj tipičan dan u AgentLocatoru - postoji li tipičan dan za CTOa?

Dan obično počinje prolaskom kroz novopristigle mailove i jedan do dva operativna sastanka, na kojima ustanovimo da li se poslovni procesi odvijaju u očekivanim parametrima ili je potrebno posvetiti više pažnje nekom konkretnom izazovu ili radnom zadatku. Nekada su dani isprekidani sastancima, nekada opet imam više vremena koje mogu posvetiti operativnim radnim zadacima. Postoji određeni nivo rutine koji pomaže da dani ne postanu kaotični i, u suštini, neproduktivni.

Mnogi iskusni programeri imaju muku da se odluče između menadžmenta i programiranja. Već nakon pet godina u industriji, otvara se pitanje koliko se dalje može napredovati u okviru programiranja ili je menadžment jedini put daljeg napredovanja.  Kakvo je tvoje viđenje ove dileme i kome bi savjetovao da razmotri menadžment?

Pri takvoj odluci bitno je poznavati sebe i donijeti odluku koja će dugoročno odgovarati osobi. Prije desetak godina, plata u IT industriji je mogla rasti samo do određene mjere ako je pozicija bila čisto tehničkog karaktera. Prelazak u menadžment je predstavljao prelazak u viši platni razred. Mislim da već duže vrijeme nije tako, kompanije su prepoznale da su na taj način gubile vrhunske stručnjake i gurale ih u uloge koje ih nisu nužno činile ni sretnim, ni produktivnim. Prelazak iz operative u menadžment također znači da se definicija uspjeha za konkretnog pojedinca mijenja. Biti menadžer znači biti onaj koji pomaže svima oko sebe da postanu bolji, znači donošenje nepopularnih odluka, delegiranje, davanje pozitivnog ali i negativnog feedback-a…

Svjedoci smo rastuće popularnosti IT profesije, prvenstveno zbog vanredno visokih plata.  Sve više mladih ljudi razmišlja o IT karijeri.  Da li je ovo po tebi dobar trend i šta bi savjetovao jednoj mladoj osobi koja odlučuje o svom budućem zanimanju?

Mislim da će IT industrija nastaviti rasti i narednih 20-30 godina. Ustvari, po količini novih ideja koje se pokušavaju pretvoriti u software, teško je zamisliti da će u skoroj budućnosti tržište biti zasićeno. Ono sto je bitno za one koji tek ulaze u IT industriju je da prate trendove i izoštravaju svoje vještine u tehnologijama i konceptima koji su i koji će biti traženi u kraćem vremenskom periodu. Također, za ljude koji poznaju druge branše može biti izuzetno korisno da steknu osnovno razumijevanje kako se software pravi i kako radi. To bi im dalo mogućnost da razvijaju svoje produkte koji mogu da promijene njihove matične branše.

Za kraj, kako provodiš vrijeme izvan posla? Ko je Dževdet kada nije CTO?

Većinu vremena izvan posla provodim sa suprugom i djecom, također, rado ću pogledati dobar SF film ili zanimljivu seriju. Igrice su mi, također, još uvijek zabava :). Volim igrati šah, i volio bih vidjeti da se šah u BiH vrati na nivo na kojem je bio prije dvadesetak godina. Nadam se da će IT kompanije u skoroj budućnosti doprinijeti vraćanju popularnosti šaha.

Dževdet Dautbegović o AgentLocatoru, razvoju karijere i SF filmovima

Koja je prosječna plata programera u BiH? Do prije samo par godina, odgovor bi bio jednostavan, ali današnja statistika je poput šale o kupusu i mesu: ako pola stanovništva jede kupus, a druga polovina meso, u prosjeku svi jedu sarmu.

Prosječna plata više prosto ne postoji, jer ne postoji prosječna IT firma. Platni opseg je postao toliko širok da računanje prosjeka više nije korisna informacija bilo kome sem lokalnom Zavodu za statistiku.

Glavni razlog ove pojave je raslojavanje IT poslodavaca u četiri različite kategorije koje imaju potpuno drugačije poslovne modele, izvore finansiranja i filozofiju pri određivanju plata.

U ovom tekstu ti donosimo presjek tih kategorija, pratećih plata koje možeš očekivati i kakve su prednosti i mane svake od njih.

Tip 1: Domaće firme kojima IT nije primarna djelatnost

U ovo spadaju banke, supermarketi, telekomi, državne institucije i sve druge firme i organizacije koje imaju potrebu za progamerima, ali im programiranje nije primarna djelatnost.

Primjera radi, Moj Market i Bingo imaju online shop i sigurno zapošljavaju tim ljudi koji ga održava, ali je njihova glavna djelatnost trgovina, a ne programiranje.  Po sličnom ključu, banke poput Addiko, Raiffeisen i sl. imaju sopstvena IT odjeljenja koja održavaju i izrađuju softver za e-banking, ali im izrada softvera nije djelatnost, dok bankarstvo jeste.

 što je finansijski pojam za vrstu poslovne aktivnosti koja generiše troškove, a ne prihode, u narodu poznato i kao “nužno zlo”.

Ove firme u pravilu nude najniže plate u IT industriji koje se kreću od 

 zavisno od iskustva, a samo rukovodeće pozicije dobijaju plate između 3500 i 4000 KM.

Prostor za napredak je sužen upravo zbog toga što njihov fokus nije na IT već na neku drugu djelatnost, ali ti omogućavaju da naučiš mnogo o njihovoj industriji i stekneš tzv. domensko iskustvo. Naime, nigdje nećeš naučiti više o finansijskoj industriji kao u banci niti više o komunikacijskoj industriji kao u telekomu. Ipak, budi oprezan sa državnim organizacijama ako dobiješ priliku da radiš u jednoj - platu ćeš sigurno primati, ali velike su šanse da nećeš naučiti ništa.

Ova kategorija obuhvata firme koje nude usluge izrade softvera stranim klijentima, oslanjajući se na konkurentske cijene koje mogu ponuditi na međunarodnom tržištu upravo zbog činjenice da im je radna snaga u Bosni. U ovu grupu spadaju 

, odnosno vrsta poslovne aktivnosti koja generiše prihode pa programeri uživaju i bolje uslove.

, zavisno od senioriteta, a određene rukovodeće pozicije mogu donijeti i nešto više.

Ukoliko imate obrt, odnosno SP, određene firme vam mogu ponuditi isplatu kompletne bruto plate pa se navedeni iznosi mogu i uduplati. U ovom slučaju ste dužni sami platiti sopstvene poreze i doprinose za penzijsko i zdravstveno osiguranje.

Prednosti rada u ovim firmama su višestruke, od dobrih plata, preko prilika za napredovanje stabilnosti posla, a glavna mana je odsustvo domenskog fokusa. Naime, firme za outsourcing po prirodi posla često mijenjaju klijente i projekte, što ti ne dozvoljava da provedeš značajno vrijeme izučavajući određen problem prije nego pređeš na nešto novo i tako stekneš ekspertizu u toj oblasti.

Tip 3: Startupi iz SAD i EU koji zapošljavaju direktno u BiH

Ova kategorija obuhvata firme sa investicionim kapitalom koje traže programere širom svijeta i zapošljavaju ih kao 

 radnike na razvoju sopstvenih proizvoda. Ovo su firme poput 

Poslovna logika svakog startupa je da želi razviti svoj proizvod što prije, sa što boljim timom, pa su spremi platiti i veće iznose u odnosu na druge firme.

U startupu tako možeš očekivati platu između 

 (2800 i 15550 KM u trenutku pisanja teksta), zavisno od iskustva i specifičnih tehnologija koje poznaješ. Neki startupi nude i daleko više, jer budžetiraju u skladu sa standardom svoje zemlje (npr. SAD) i spremni su taj iznos dati bilo kome ko zadovolji kriterijume, bez obzira na lokaciju, što je dio rastućeg fenomena 

Da bi radili sa startupima morate imati registrovanu preduzetničku radnju ili obrt putem kojeg će vam se plata isplaćivati u dolarima ili eurima iz njihove matične zemlje i pobrinuti se sami za svoje poreze. Mimo toga, uživate iste benefite kao u drugim firmama: obezbijeđenu opremu, pravo na bolovanje i godišnji odmor i sl.

Ukoliko startup ima registrovanu firmu u BiH (što je rijetkost), može vam ponuditi i klasičan ugovor o radu poput drugih firmi, ali u tom slučaju navedena plata je manja, jer gotovo 40% iznosa otpada na poreze koji se plaćaju državi. Iznosi su sličniji firmi Tipa 3, ali ipak nešto viši.

Prednost rada u startupima su mnoge: visoka plata, sticanje dubokog domenskog iskustva u određenoj industriji, rad u manjem timu sa direktnim pristupom top menadžmentu, mogućnost eksperimentisanja sa novim tehnologijama, učenje o svim fazama pokretanja biznisa. Glavna mana je visoka nestabilnost posla - startupi se oslanjaju na investicije, a ne na tekuće poslovanje za isplatu troškova, što znači da tvoj posao može preko noći nestati.

 i druge firme za posredovanje u zapošljavanju freelancera.

Ove firme direktno angažuju programere i druge IT profile u BiH na satnicu, a zatim ih usmjeravaju ka klijentima za koje trebaju da rade, naplaćujući klijentu određenu proviziju.

po satu, zavisno od iskustva i traženih tehnologija, pa tako za puno radno vrijeme teoretski možete zaraditi između $3200 i $9600 mjesečno.

Međutim, angažman na puno radno vrijeme i duži period je rijetkost, a slično startupima isplate se vrše na preduzetničku radnju odnosno obrt i radnik je dužan da riješi svoje poreze. Tipičan angažman je do 20 sati sedmično, ali ništa vas ne sprečava da radite za dva klijenta.

Prednosti rada za ovu vrstu firmi su prvenstveno prilika za dobru zaradu i odlučivanje o tome koliko sati sedmično želiš da radiš. Mane su nestabilnost angažmana, a samim tim i prihoda, jer ne postoji garantovana plata već isključivo klijenti koji te povremeno angažuju i kojima naplaćuješ dogovorenu satnicu, uz evidenciju utroška vremena. Zbog ovog rizika su satnice i veće u odnosu na druge tipove firmi, ali ako znaš kako plivati u freelance vodama, ovo možeš okrenuti u svoju korist.

Razumijevanje ova četiri tipa poslodavaca i njihove poslovne logike je važno za kvalitetno upravljanje karijerom. Nijedan tip firme neće savršeno odgovoriti na sve tvoje potrebe, ali je važno da prepoznaš šta je dobar naredni korak za tvoj profesionalni razvoj i finansijske aspiracije.

Ako želiš steći dobro početno iskustvo i domensko znanje određene industrije, rad u firmama kojima IT nije primarna djelatnost je sjajan start koji će ti dati dosta autonomije u radu i iskustvo u određenoj industriji. Startup ili outsourcing firma sa klijentima u eCommerce industriji će rado zaposliti nekoga ko je prethodno radio u IT odjelu supermarketa, a isto važi i za finansijski sektor.

Ako ti je trenutno najbitniji novac i imaš već značajno iskustvo, startup ili posredničke firme za freelancing su siguran izbor, ali očekuj veći pritisak na poslu i generalno neizvjesniju klimu.

Za ljude sa iskustvom koji žele stabilan i dobro plaćen posao, firme za outsourcing su uvijek dobar izbor, ali je mana često mijenjanje projekata i nemogućnost sticanja iskustva.

Koliko su plaćeni programeri u BiH

Prvi intervju može biti naporno iskustvo čak i za iskusne kandidate, a za juniore je često zastrašujuće. Kada tražiš posao, moguće je da ćeš u jednom trenutku obavljati nekoliko intervjua paralelno, a sa kompanijama koje odluče da ideš dalje čak dva do tri dodatna intervjua mimo početnog.

Sve ovo znači da su vještine intervjuisanja kritične za tvoj uspjeh i da u njih trebaš uložiti jednako vrijeme kao i u druge tehničke vještine koje izučavaš. Evo nekih osnovnih stvari koje trebaš znati da bi tvoj prvi intervju protekao uspješno.

Da li znaš da na Dzobs.com možeš ostaviti anonimnu recenziju svog intervju iskustva i tako pomoći drugim kandidatima da saznaju više o kompaniji? Posjeti profilnu stranicu bilo koje 

 i na tabu "Intervjui" isprati korake za ostavljanje recenzije. 

Iako si možda ponosan na tu majicu sa kosturskom glavom, Marvelovim herojem ili svojim omiljenim bendom, ovo će te tokom intervjua skupo koštati. Statistike pokazuju da se prvi utisak stiče u samo sedam sekundi i zato je važno da tvoja odjeća ne ostavlja prostor za pogrešne zaključke.

Zato se obuci uredno i izbjegavaj napadne dezene i boje. Ako si muškarac, jednobojna majica ili košulja i tamniji džins savršena su kombinacija. Biraj svjetliji gornji dio, jer će se manje primjetiti ukoliko se znojiš.  Za žene vrijedi isto, a ako želite otići korak dalje, suknja olovka kroja i bluza su perfektni - ali nikako raskošne haljine, nakit i šminka. Jednostavnost pobjeđuje.

Na kraju, većina intervjua se danas obavlja online pa povedi računa da se iza tebe ne nalazi nered i da ti je lice dobro osvijetljeno. Želiš da primijete tebe, a ne hrpu veša na krevetu. Virtuelne pozadine koristi kada baš nemaš izbora, jer djeluju kao da želiš da nešto sakriješ.

Većina IT intervjua se danas održava online pa je iz tog razloga i više nego poželjno da testiraš konekciju i softver prije nego sastanak počne.


Ne želiš da budeš kandidat koji aplicira za IT posao, a ima problema sa uspostavljanjem konekcije ili, još gore, ne zna kako da koristi softver za konferencijski poziv.


Uloži 10 minuta i da podesiš i isprobaš softver koji poslodavac koristi za pozive prije nego počne intervju.

Postoji izreka koja kaže: “Ako uraniš, stigao si na vrijeme. Ako stigneš na vrijeme, zakasnio si”.


Ne postoji gori način da započneš intervju od toga da zakasniš na isti. Tačnost i preciznost su vrline koje se očekuju od svih radnika pa vrijedi ponoviti još jednom: nemoj kasniti.


Ukoliko ipak vidiš da ćeš kasniti iz razloga koji su van tvoje kontrole, odmah se javi poslodavcu. Bićeš više cijenjen nego da se samo pojaviš nakon 15 minuta sa nekim bezveznim razlogom.

4. Uradi zadaću - raspitaj se o kompaniji

, jer nisu znali baš ništa o kompaniji za koju apliciraju. Ovo je, na određen način, pokazatelj nepoštovanja prema firmi za koju si iskazao interes.

Google je ovdje tvoj najbolji prijatelj. Pronađi sve ključne informacije o firmi do kojih možeš doći - ko su, čime se bave, ko su ključni ljudi, šta su im glavni projekti i problemi. Ovo će ne samo smanjiti tvoju nervozu tokom intervjua, jer dolaziš naoružan informacijama, već će ti omogućiti da postaviš inteligentna pitanja poslodavcu i pokažeš da si profesionalac.

Većina kandidata ovo neće uraditi - ako ti uradiš, već si u sasvim drugoj kategoriji.

5. Ne izmišljaj odgovore - “Ne znam” je savršeno prihvatljivo

Ne postoji intervju tokom kojeg kandidat ima savršen odgovor na sve i jedno pitanje, bez obzira koliko iskustva ima.

Kada nemaš odgovor, najgore što možeš uraditi je da izmišljaš i zapetljavaš se. Reci da ne znaš ili nisi siguran i nastavi dalje. Poslodavci ne očekuju da znaš sve već ih interesuje koliko znaš - možeš dobiti posao čak i ako nemaš odgovor na mnoga postavljena pitanja - sve zavisi šta traže i koliko im se dopadaš sa karakterne strane.

Skoro dvije trećine kandidata nije sposobno održati redovan kontakt očima tokom intervjua te gledaju u stranu ili u pod. Sposobnost gledanja u oči je neverbalni signal koji osobi preko puta govori da si sampouzdan, otvoren i iskren. Kada toga nema, čak iako si savršen po svim drugim parametrima, možeš biti ocijenjen loše.

Zato se nauči da održavaš dobar kontakt očima i pokažeš poslodavcu da čvrsto stojiš na nogama. Jednostavan trik je da ljude ne gledaš baš direktno u oči, jer ti ovo može biti neprijatno - gledaj ih u prostor između očiju. Efekat za drugu osobu je isti, ali je za tebe doživljaj prijatniji.

Ne trebaš se smijati sve vrijeme niti glumiti osmijeh, ali na razgovor trebaš doći i otići sa osmijehom i to prvenstveno zbog sebe, a zatim zbog drugih.

Naime, studije pokazuju da kada se smijemo (čak i “na silu”), tvoje tijelo ispušta endorfine i serotonin, što te opušta i smanjuje anksioznost. Ovo stvara preduslove da komuniciraš jačim glasom, sa više samopouzdanja i predstaviš se u boljem svjetlu.


Za ljude oko tebe, tvoj osmijeh pokazuje da si osoba u čijem okruženju je prijatno biti, što je svakako poželjan atribut za svakog poslodavca.

Danas je potpuno prirodno da nosiš telefon bukvalno svuda i ne ispuštaš ga iz ruke.

Međutim, neplanirani pozivi ili poruke tokom intervjua djeluju neprofesionalno i prekidaju prirodan tok razgovora sa rekruterom.

Zato utišaj telefon prije intervjua i odloži ga na mjesto gdje ti neće odvlačiti pažnju.

9. Ostavi anonimnu recenziju na Dzobs.com

, ali budi dobar drug i ostavi anoniman utisak o svom intervju iskustvu na Dzobs.com profilu 

Ovo će pomoći drugim kandidatima da otkriju odlične kompanije, a ako utisak nije bio baš najbolji, pomoći će kompaniji da čuje tvoje mišljenje i poboljša svoj intervju proces u budućnosti.

Na kraju, svi ovi savjeti nisu garancija da ćeš dobiti posao, ali ako ih pratiš, sigurno će te dovesti nekoliko koraka bliže cilju.

9 načina da ostaviš dobar utisak tokom prvog IT intervjua

Mnoge tehnološke kompanije u SAD usporavaju ili potpuno zamrzavaju zapošljavanje, dok druge idu korak dalje i otpuštaju radnike - a čini se da se tempo ubrzava.

U proteklih mjesec dana, kompanije svih veličina, uključujući Facebook, Uber, Netflix, ali i stotine manjih, promijenile su svoje planove zapošljavanja. Mnoge otpuštaju do 30% radne snage, a čak je i Meta, krovna kompanija iznad Facebooka, sa praktično neograničenim budžetom zamrznula zapošljavanje do kraja godine.

Iako je tačan broj otpuštanja u tehnološkom sektoru u posljednjih nekoliko mjeseci teško precizirati, Crunchbase, vodeća platforma za analizu kompanija, zabilježila je početkom maja čak 43 signala otpuštanja (vijesti i članke koji pominju ovu temu) što je najveći broj od septembra 2020. godine kada je pandemija uzrokovala veliki talas otkaza. 

Ovo su prve posljedice naglog pada dionica tehnoloških kompanija koje dolaze kao rezultat inflacije, geopolitičkih previranja i poteškoća u globalnom snabdijevanju uzrokovanih pandemijom.

Evo kratkog pregleda nekih od značajnih otpuštanja i zamrzavanja zapošljavanja u posljednjih nekoliko sedmica:

Početkom aprila, jedan od najvećih startupa za one-click checkout, Fast, 

 da trajno gasi firmu nakon dvije godine rada. Razlog: trošili su oko 10 miliona mjesečno, a zaradili tek 600K EUR godišnje.

Nešto kasnije, platforma za finansijsku trgovinu 

—koja je izašla na berzu prošle godine— 

najavila je da će otpustiti oko 9 posto radne snage

 na Tudumu, novom sajtu za vijesti iz filmske industrije, i to samo nekoliko mjeseci nakon što su zaposlili ljude da naprave sajt. Najava je uslijedila nakon tromjesečnog poziva o zaradi u kojem je otkriveno da su izgubili 200000 pretplatnika, nakon čega su dionice naglo pale.

Krajem aprila, glavni finansijski direktor 

, Brian Olsavsky, najavio je tokom konferencijskog poziva da maloprodajni gigant ima previše radnika nakon što je zaposlio više, jer se pripremao na bolovanja zbog pojave Omnicron COVID-19 varijante.

 u San Joseu, Kalifornija, čija je vrijednost prošle godine iznosila 500 miliona dolara, koja je otpustila oko 30 posto svog osoblja, prema 

Krajem prošle sedmice, The Information je 

operater mreže kuhinja za dostavu hrane sa sjedištem u Majamiju, otpustio čak 750 zaposlenih nakon što je prikupio više od 1,5 milijardi dolara kapitala.

 da će uvesti selektivnije prakse zapošljavanja i da je usporavanje zapošljavanja odgovor na "seizmičku promjenu" na tržištu te da će zapošljavanje od sada “biti privilegija”.

, otpustio čak 2500 zaposlenih – navodno mnoge od njih preko Zooma.

Konačno, samo prije nekoliko dana, AI startup 

 – čiji su investitori giganti New Enterprise Associates i Tiger Global Management – ​​objavio je da otpušta 7 posto svoje radne snage od 1000 ljudi, 

Najviša inflacija u proteklih 40 godina, rastuće kamatne stope i geopolitičke tenzije uznemiravaju investitore.

Čini se da investitori na javnom i privatnom tržištu mijenjaju način na koji vrednuju tehnološke kompanije. Umjesto visoke stope rasta, koja je bila sveti gral investicija, fokusiraju se na druge faktore kao što su snažan novčani tok i profitabilnost. Drugim riječima, postaju konzervativniji i okreću se kompanijama koje imaju jake temelje i razuman način poslovanja.

Da bi se prilagodile novom ukusu investitora, kompanije počinju značajnije voditi računa o količini novca koji troše, režući troškove i štedeći novčane zalihe koje imaju.

Nažalost po zaposlene, to dolazi nakon što su mnoge tehnološke kompanije značajno povećale svoju radnu snagu u vrijeme pandemije.


Ukoliko radite za IT kompaniju koja se oslanja na strane investitore ili je značajan outsourcing partner startupima na zapadu, gotovo je garantovano da će doći do zamrzavanja u zapošljavanju, a u mnogima će doći i do otpuštanja radnika.

Manje IT firme, koje ne zavise toliko od globalnih tokova novca, vjerovatno neće biti pogođene i upravo su one potencijalni izvor novog rasta i stabilnosti u periodu koji je pred nama.

Kao pojedinci ne možemo uraditi mnogo da promijenimo ovo stanje, osim da radimo na proširenju svojih vještina. Kompanije će veću pažnju obratiti na radnike koji mogu da ponude više pa je sada sjajno vrijeme da dovršite onaj tutorijal koji ste započeli.

Žurka je gotova - IT kompanije otpuštaju i do 30% radne snage

U Bosni i Hercegovini nije donesen zakon kojim se reguliše trgovanje kriptovalutama. Stoga se, po principu da se ono što nije zabranjeno smatra dozvoljenim, može reći i da je trgovanje digitalnom imovinom odnosno kriptovalutama dozvoljeno. Naime, Ustavom je zagarantovano slobodno preduzetništvo, a isto se može samo zakonom, izuzetno, ograničiti – a takvog ograničenja nema. Međutim, u susjednoj Republici Srbiji jeste donesen Zakon o digitalnoj imovini, koji se počeo primjenjivati sredinom 2021. godine. S obzirom na sličnost propisa u Srbiji i Republici Srpskoj, za očekivati je da će, kad god to bude, i naš Zakon biti sličan. Zbog toga ćemo u nastavku ukratko predočiti neke od najbitnijih odredbi iz ovog zakona, uz kratak komentar.

Zakonom o digitalnoj imovini (dalje: Zakon) se u najširem mogućem smislu dozvoljava (legalizuje) posjedovanje i trgovanje svom digitalnom imovinom, a koju čine virtuelne valute i digitalni tokeni.  Zakon pod digitalnom imovinom označava digitalni zapis vrijednosti koji se može digitalno kupovati, prodavati, razmjenjivati ili prenositi, i koji se može koristiti kao sredstvo razmjene ili u svrhu ulaganja.

Zakonom su regulisane usluge koje se u vezi sa digitalnom imovinom mogu pružati, a to su: kupovina i prodaja za gotov novac, kupovina i prodaja za račun trećih lica, zamjena digitalne imovine jedne za drugu, usluge čuvanja i pohranjivanja, organizovanje platforme za trgovanje digitalnom imovinom, upravljanje portfolijom digitalne imovine i slično.

Zakonom je propisana i djelatnost koja se tiče davanja savjetodavnih usluga povezane s digitalnom imovinom (investiciono savjetovanje, davanje investicionih preporuka). Zanimljivo je primijetiti da pružalac savjetodavnih usluga nije dužan da za pružanje tih usluga pribavi dozvolu nadzornog organa, već samo o tome obavijesti korisnika njegove usluge. On može da ima pravnu formu privrednog društva ili preduzetnika ili čak da bude registrovan kao fizičko lice koje u vidu zanimanja obavlja djelatnost slobodne profesije u skladu sa posebnim propisima.

Zakonom je dozvoljeno, legalizovano, i tzv. rudarenje kriptovaluta, a to Zakon definiše kao sticanje digitalne imovine učestvovanjem u pružanju usluge računarskog potvrđivanja transakcija u informacionim sistemima koji se odnose na određenu digitalnu imovinu. Bitno je napomenuti da se na ovakve sticaoce digitalne imovine ne primijenjuju odredbe Zakona. Međutim, ako isti odluče da sa tako stečenom digitalnom imovinom trguju putem davaoca usluga povezanih sa digitalnom imovinom, onda se i na njih jednako primjenjuju odredbe Zakona. Isti mogu i da trguju, kao i svi ostali, po OTC pravilima. Ovde se misli na tzv. “over the counter” trgovanje, odnosno neposredno, privatno, trgovanje između dva lica koja za obavljanje transakcija ne koriste usluge ovlašćenog pružaoca usluga povezanih sa digitalnom imovinom. Dakle, Zakonom je OTC trgovanje dozvoljeno.

Po načelu neutralnosti, Zakon se ravnopravno odnosi na svu digitalnu imovinu bez obzira na tehnologiju na kojoj je ta digitalna imovina zasnovana, uključujući stabilnu digitalnu imovinu. Dakle, nema favorizovanja 

 konsenzus mehanizama za potvrđivanje transakcija na blokčejnu, što je svakako ispravno.

Zakonom je potpuno očekivano naglašeno da bilo koja vrsta digitalne imovine nije zvanično sredstvo plaćanja. Dodano je da finansijske institucije (banke, osiguravajuće kuće), pod nadzorom Narodne banke, ne mogu posjedovati digitalnu imovinu. Sa druge strane postoje i neke iznenađujuće liberalne odredbe kao npr. to da:
- nenovčani ulozi u privredno društvo mogu biti u digitalnim tokenima koji se ne odnose na pružanje usluga i rada.
- prihvatanje digitalne imovine u zamjenu za prodatu robu i/ili pružene usluge u trgovini na malo, preko pružaoca usluga povezanih s digitalnom imovinom – ali on onda mijenja digitalnu imovinu u zvanično sredstvo plaćanja i takvo isplaćuje klijentu
- dozvoljena je uspostava založnog prava na digitalnoj imovini, koje se stiče upisom u registar založnog prava koji vodi pružalac usluga. Dakle, dužnik može založiti svoju digitalnu imovinu kao sredstvo obezbijeđenja njegovog duga prema povjeriocu,
- dozvoljena je čak i fiducija, kojom dužnik prenese pravo svojine na digitalnoj imovini na povjerioca kao obezbjeđenje neke obaveze, a ovaj se obavezuje da mu je vrati ako obaveza bude ispunjena.

Dozvoljeno je prinudno izvršenje na digitalnoj imovini. Dakle, kada izvršenik (dužnik) u sudskom izvršnom postupku posjeduje digitalnu imovinu, povjerilac se može naplatiti iz vrijednosti iste. Kako će ovo u praksi izgledati, za sad se ne zna, ali se zna da su svi pružaoci usluga povezanih sa digitalnom imovinom dužni da postupaju po odlukama sudova. Dakle, javno registrovani pružaoci usluga, kao sadašnje svjetske centralizovane berze (CEX) su dužne da postupe po nalogu suda i da vam ako ste izvršenik zaplijene digitalnu imovinu. Bolji poznavaoci ove tematike će znati da isto nije moguće uraditi ako se digitalna imovina čuva na posebnim novčanicima, naročito onim hardverskim. Tako da je svakako preporuka da se ova imovina čuva na posebnim novčanicima.

Zakonom je dozvoljeno, te je detaljno regulisan postupak kreiranja i izdavanja digitalne imovine u Republici Srbiji. U slučaju kreiranja digitalne imovine, npr. sopstvenog tokena, prije svega se sačinjava Bijeli papir (White paper) koji se šalje nadležnom organu na odobrenje. Nakon toga se pristupa, na detaljan način opisanim, inicijalnim ponudama digitalne imovine. Ovo je postupak sličan američkom sistemu ICO (Initial Coin Offering) u kojem izdavač digitalne imovine nudi istu za tačno utvrđenu cijenu, prije nego bude puštena na javno tržište.

Dozvoljeno je i sekundarno trgovanje digitalnom imovinom, pa čak i onom izdatom izvan Republike, za koju nije izdat bijeli papir u skladu sa Zakonom, ako se radi o digitalnoj imovini kojom se u značajnoj mjeri trguje na globalnom tržištu preko licenciranih, odnosno registrovanih platformi u skladu s propisima Evropske unije. Dakle, dozvoljeno je trgovanje manje više svim relativno poznatim kripto valutama.

Posebnom odredbom je dozvoljeno trgovanje i upotreba tzv. pametnih ugovora (Smart contracts). To je kompjuterski program ili transakcijski protokol koji je namijenjen za automatsko izvršavanje, kontrolu ili dokumentovanje pravno relevantnih događaja i radnji u skladu sa uslovima ugovora ili sporazuma. Dakle, dozvoljene su sve aplikacije napravljene na podlozi blokčejn tehnologije, pomoću kojih možemo ostvariti svrhu tradicionalnih ugovora, unutar digitalnog svijeta, bez posrednika.

Zakon obavezuje pružaoce usluga da se povinuju propisima o zabrani pranja novca, a kako je i kod nas usvojen Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranju terorističkih aktivnosti, za očekivati je da će se odredbe ovog zakona strogo primjenjivati i na svijet digitalne imovine. Na primjer, vjerovatno će svi registrovani pružaoci usluga biti dužni prijaviti sve transakcije preko 30.000 KM kao što su danas banke dužne.

Što se tiče poreskih obaveza, iste nisu definisane ovim Zakonom već naknadnim izmjenama poreskih propisa. Kako smo u uvodu naveli, u BiH nema ni posebnih poreskih propisa koji se eksplicitno odnose na digitalnu imovinu, pa ćemo se i ovdje osvrnuti na srbijanske propise, u očekivanju da će i kod nas biti slična rješenja. Opreza radi, valja napomenuti da je po našem Zakonu o porezu na dohodak propisano da je oporeziv i „ostali dohodak“ na koji se odnose svi drugi novčani ili nenovčani prihodi i koristi koje fizičko lice, poreski obveznik ostvari, osim dohodaka od ličnih primanja, samostalne djelatnosti, autorskih prava, prava srodnih autorskom pravu i prava industrijske svojine, kapitala propisanih ovim zakonom, kapitalnih dobitaka i dohotka iz stranih izvora, ukoliko ovim zakonom nisu oslobođeni ili drugačije oporezovani. Porez na ostali dohodak plaća se po stopi od 13%.

Prihodi ostvareni trgovanjem digitalne imovine po srbijanskim propisima potpadaju pod odredbe Zakona o porezu na dohodak građana i to kao kapitalna dobit. Kapitalni dobitak predstavlja pozitivnu razliku između prodajne cijene prava i imovine u odnosu na njenu nabavn vrijednost, koji obveznik ostvari prodajom. Ovaj porez plaća se po stopi od 13%.  U suštini, laički govoreći vjerovatno će se plaćati porez na razliku između kupovne i prodajne cijene digitalne imovine. Na primjer, ako ste kupili digitalnu imovinu za 100 KM, pa je prodali za 150 KM, ovih 50 KM razlike je oporezivi dio na koji se plaća 13% poreza na dohodak.

Naravno, očigledno je da se ovdje otvara bezbroj pitanja i problema, prije svega kako dokazati početnu, kupovnu cijenu. Ovo je problem onima koji su u prošlosti u više navrata ulagali u ovu vrstu imovine, vršili mnoge prenose, te je zaista nemoguće doći do tačnih podataka o „kupovnoj cijeni“. Smatramo da se, kao i svaki zakon, i ovaj mora primjenjivati za ubuduće, pa shodno tome, ko želi da ispoštuje sve poreske propise bi trebao da od stupanja na snagu izmjena Zakona o porezu na dohodak dokumentuje sve svoje uplate zvaničnog novca u digitalnu imovinu, te da kasnije ima dokaz o isplaćenim novčanim sredstvima sa neke od berzi digitalne imovine. Razlika između zvanično uplaćenog na berzu digitalne imovine i isplaćenog, ako je pozitivna, bi trebala biti poreska osnovica. U slučaju da ne možete nesporno dokumentovati nabavnu cijenu, to vam može predstavljati veliki problem, jer bi u tom slučaju sav isplaćen novčani iznos podlijegao oporezivanju.

U slučaju prenosa digitalne imovine zarađene tzv. rudarenjem, nabavnom cijenom smatra se iznos troškova koje je obveznik imao u vezi sa sticanjem predmetne digitalne imovine i koje može da dokumentuje. Ovdje se vjerovatno misli na troškove nabavke aparature kojom se rudari digitalna imovina i cijena električne energije, koja se može nesporno dokazati.

Predviđene su i određene poreske olakšice u vezi sa trgovanjem digitalnom imovinom, kao npr. da dobit koju fizičko lice ostvari prodajom ili prenosom digitalne imovine ne ulazi u osnovicu za određivanje godišnjeg poreza na dohodak građana. Takođe, predviđeno je da se PDV ne plaća u prometu novca i kapitala kod prenosa virtuelnih valuta i zamjene virtuelnih valuta za novčana sredstva.

Iz predstavljenog vidljivo je da je Zakon manje više dozvolio sve forme ulaganja i trgovanja sa svom relativno poznatom digitalnom imovinom. Imajući u vidu da su isto učinile i mnoge evropske zemlje, da postoje zemlje u kojima su digitalne valute zvanično sredstvo plaćanja, za očekivati je da budući propisi budu slični i blagonakloni nezaustavljivoj tehnologiji koju nam pružaju digitalne valute, naročito u finansijskom svijetu.

Ono što ostaje goruće pitanje, i oko čega će se voditi buduća rasprava svakako jeste poreski dio, odnosno kako jasno i precizno definisati zakonski okvir koji će imati razumijevanja za specifičnosti ovog oblika ulaganja. Smatramo da gore opisana računica oporezivog dijela poreza od kapitalne dobiti jeste dobra za, na primjer, plaćanje ove vrste poreza na kupovnu i prodajnu cijenu stana – što je veoma lako dokazivo. Međutim, nikako nije dobra za računanje kapitalne dobiti ostvarene trgovanjem digitalnim valutama. Oni koju su se u istom oprobali, znaju da je moguće ostvariti stotine prenosa sa minimalnom zaradom ili bez nje, te bi bio prevelik teret na poreskom obvezniku da evidentira svaki prenos.

Jedino je realno uzeti kao ulaznu (kupovnu) cijenu onaj iznos u zvaničnom sredstvu plaćanja koji je posredstvom banke uplaćen na neku javnu berzu digitalne imovine, te kao izlaznu (prodajnu)cijenu uzeti onaj iznos koji se sa berze u isplaćuje na račun korisnika. Ovdje takođe valja primijetiti postojanje mnogih decentralizovanih berzi (DEX) koje ne zahtijevaju ostavljanje ličnih podataka, pa je skoro nemoguće zvanično evidentirati sve uplate i isplate sa istih. Bilo kako bilo, valja pričekati sa konačnim zakonskim rješenjima za digitalnu imovinu u našoj zemlji, 

Pravni okvir za kriptovalute u Bosni i Hercegovini

Jedan od konfuznih pojmova u JavaScriptu je 

 ključna riječ. Iako je već ispisano dosta tekstova upravo o ovom pojmu, ponekad je teško razumjeti i povezati sve činjenice koje su raspršene po internetu.

Jedan od izazova sa kojim se susretnemo u razumijevanju ove ključne riječi se javlja ako smo već upoznati sa nekim class-orijentisanim jezikom, kao što je Java na primjer. U takvim jezicima 

 ključna riječ je vezana za instancu jedne klase, i korištenjem ove riječi referiramo se isključivo na tu instancu. Pomoću nje pristupamo poljima i metodama neke instance, dok to kod JavaScripta ponekad to i nije slučaj, pa nam to zna zadati glavobolju.

 ključne riječi izgleda kod klasno baziranog jezika, 

class Klasa { ​
​ ​ ​ private String prop;​
​ ​ ​ public Klasa(prop) {​
​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ this.prop = prop;​
​ ​ ​ }​
​
​ ​ ​ public String getProp() {​
​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ return this.prop;​
​ ​ ​ }​
}​
​
var Obj = new Klasa("New Prop");​
​
Obj.getProp()

S obzirom na to da od novijih verzija JavaScript jezika na raspolaganju imamo ključnu riječ 

 koju možemo koristiti da mimikujemo klasno bazirano objektno orijentisano programiranje, ponekad se može činiti da je i JavaScript klasno orijentisan jezik. 

Međutim, i dalje JavaScript i u novijim verzijama je "prototype" baziran OOP jezik. Pa imamo mogućnost da mimikujemo, ali ne i da se oslonimo kompletno na ponašanja klasno baziranog jezika,  što ćemo najbolje vidjeti na primjeru 

Ovako izgleda skoro isti primjer prepisan u JavaScriptu sa jednom 

class Klasa { ​
​ ​ ​ constructor(prop) {​
​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ this.prop = prop​
​ ​ ​ }​
​
​ ​ ​ toString() {​
​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ return function () { ​
​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ this.prop​
​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ }​
​ ​ ​ }​
}​
​
const Obj = new Klasa('random string')​
​
Obj.toString()()

Ukoliko pokušate izvršiti kod iz primjera iznad, dobićete 

Razlog za to je što se vezivanje - referenciranje this ključne riječi u JavaScriptu dešava kao "runtime" vezivanje i kontekstualno je bazirano. Ovo u prijevodu znači da se 

 određuje u zavisnosti od uslova kako i gdje je funkcija koja koristi ovu ključnu riječ pozvana. 

Iz ovoga proističe da određivanje vrijednosti ove ključne riječi ne zavisi od toga na kome mjestu je napisana, kao što je slučaj u class-orijentisanim jezicima, pa se može činiti da ponekad se dešavaju nepredvidive stvari. 

Ipak, postoji par pravila koja treba pratiti da bi ublažili glavobolje i nepredvidive situacije kada koristimo 

ukoliko nije specificirano drugačije, po defaultu this će referencirati globalni objekat baziran na okruženju(browse = window);

u strikt modu u globalnom kontekstu uvijek će biti 

; važno je spomenuti da su moduli, klase, deklarisane i klasne ekspresije implicitno u strikt modu;

 će biti proslijeđeni objekat u funkciju.

 referenca će biti na novi proizvedeni objekat.

 ekspresija koju u potpunosti treba izbjeći pa se nećemo ni osvrtati u tekstu. Slično je i sa 

 funkcijom koju nije preporučljivo koristiti i treba ju izbjeći ako je moguće.

//globalni objekat​
console.log(this)​
​
// nije globalni objekat​
(function(){​
​ console.log(this)​
})();

Iz primjera možemo vidjeti da this referenca nije vezana za instancu objekta, a isto tako nije vezana ni za mjesto u kom je napisana, nego je vezana za način na koji je pozvana.

U JavaScriptu postoje 3 glavna izvršna konteksta za koji kada se pozovu kreiraju se izvršni rekordi. Ove rekorde, ili unose, možemo posmatrati kao objekte koji sadrže odredjene informacije. A to mogu biti:

Function rekord čuva veze o funkciji, pa tako i 

 referencu, osim u slučaju kada je funkcija Arrow Funkcija(=>) o tom ćemo detaljnije kasnije u tekstu.

Module Rekord drži nepromjenjive veze izmedju ostalih rekorda i okruzenja, u biti čuva informacije o 

 .... I na kraju, global rekord se koristi kao najveći vanjski scope koji je dijeljen sa svim JavaScript elementima.

Kontekst prolazi kroz dvije faze a to su "Pravljenje" i "Izvršavanje" upravo tog Izvršnog konteksta. Prilikom faze "Pravljenja" kreiraju se rekordi vezani za taj kontekst kao što su npr. objekti gdje su pospremljene sve varijable"[VO]", scope lanac i closure, i ono što je nama trenutno bitno referenca na this objekat. Tako kad god se uspostavi novi Izvrsni kontekst dobijamo i novu this referencu.

> određivanja this ključne riječi u funkcijama

Ulazak u function izvršni kontekst se dešava prilikom pozivanja funkcije. Postoje 4 načina kako možemo pozvati funkciju I sve i jedan od sljedećih poziva će kreirati Function izvršni kontekst.

Tagged templejti ("string interpolation") 

Da bi znali koja je trenutna this referenca trebamo posmatrati trenutni izvršni kontekst, tacnije gdje je funkcija pozvana.


const Obj = {​
​ ​ ​ toString() {​
​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ // Obj === this​
​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ return function () { ​
​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ // Obj !== this​
​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ this.prop​
​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ }​
​ ​ ​ }​
}​
const inner = Obj.toString()​
​
inner()

Ako posmatramo kod možemo primjetiti da inner() funkcija nije pozivom vezana za toString funkciju niti za Obj objekat, nego je pozvana direktno u globalnom kontekstu pa možemo pretpostaviti da this referencira globalni objekat što bi značilo u strikt modu da ne referencira ništa da je vrijednost "undefined".

S druge strane, ukoliko bi kod izgledao ovako

const Obj = {​
​ ​ ​ stuff: 'String'​
​ ​ ​ toString() {​
​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ return this.stuff​
​ ​ ​ }​
}​
​
Obj.toString()

Vidimo da je funkcija nije pozvana "sama" u globalnom kontekstu sa lijeve strane je Obj objekta pa možemo pretpostaviti da će referenca na this u ovom slučaju biti direktno povezana sa Obj objektom ukoliko se ne desi da neki drugi izvršni kontekst ne utiče.

Da ponovimo, svako od ovih će pozvati funkciju 

 i napraviti novi Function izvršni kontekst, te ako ništa ne mjenja to u tom izvršnom kontekstu referenca na 

Blog

Strana 6