Plata je generalno kao pojam tabu tema na našim prostorima. Iz tog razloga je teško ispregovarati je pri samom apliciranju za posao, ali i kasnije, kada smatrate da treba da bude veća.

Svjedoci smo velikog porasta cijena i poskupljenja života u opštem smislu: troškovi za stan, kuću, namirnice, osnovne potrebe - sve je poprilično skočilo. Uglavnom se kao razlog za to navode posljedice koje je Korona ostavila na globalnu ekonomiju.

U svakom slučaju, kako sve to raste, proporcionalno se povećavaju i naše potrebe, a dobar dio njih rješava novac. Međutim, kompanije rijetko kad izađu u susret i zaposlenima daju povišice, već za to morate da se izborite sami. U nastavku pričamo o tome kada i kako to uraditi.

Uvijek treba dobro pročitati situaciju. Uzmite u obzir koliko dugo ste u firmi, da li je skorije bilo napretka u tom finansijskom smislu, koliko doprinosite svojim radom, kao i koje su tržišne cijene za poziciju na kojoj ste.

Dakle: biti realan prema sebi i trenutnim okolnostima. Male su šanse recimo da će pregovori oko novčane nadoknade biti uspješni ukoliko ste tek prije dva mjeseca stigli u kompaniju, ili su svi radnici nedavno dobili kolektivni bonus.

Ne postoji pisano pravilo, ali neki period od 6 mjeseci je sasvim korektan za traženje boljih uslova. Opet, dosta toga zavisi od rezultata koje ste u međuvremenu postigli, jer što bolje argumentujete svoj zahtjev - veće su šanse da će biti ispunjen.

Kada govorimo o biranju pravog trenutka, tu odstupaju biznisi koji tek započinju. Ukoliko ste dio malog tima sa skromnim ali ambicioznim počecima, nije solidarno tražiti u početku veću platu, a to se može odnositi i na prvih godinu-dvije od osnivanja.

Često se i podrazumijeva da pod takvim okolnostima svi svjesno rade za manje novca, ali se nadaju da će se vremenom, trudom i radom sve proporcionalno razvijati, zajedno sa firmom. Ovo je vjerovatno i većini poznata stvar, ali je treba napomenuti.

Pomenusmo je u startu, te hajde najprije da prođemo i kroz to. Od ljeta 2022. godine pa sve do dan danas, cijene svega rastu, malo po malo. Tek toliko neprimjetno da se odjednom osjeti taj skok, ali opet dovoljno da se pri svakom odlasku u market zapitamo: “Je li ovo realno, ili je neka greška u pitanju?”

Izdavanje i prodaja nekretnina su tek posebna priča. Kada se sve to sabere i naizgled “odjednom” prikrade, djeluje potpuno logično i razumno da tražite povišicu, ako je već vaš poslodavac sam ne predloži i uvede. Imate jak argument i skoro nikakve potrebe za posebnim pravdanjem jer je situacija jasna i čista.

Recimo da ste u kompaniji nekih godinu dana, rezultati su dobri, ugovor je na neodređeno, sve napreduje… izuzev mjesečne nadoknade koju dobijate. Čak i ako se u tom periodu ne dešava nikakva ekonomska kriza na lokalnom ili globalnom nivou, prirodno je očekivati da dođe do promjene.

Ljudi u ovim situacijama ili promjene posao i samim tim sebi automatski stvore priliku za pregovore o boljim uslovima, ili se obrate svojim nadređenima. Ovo prvo se u praksi naziva job hopping i pokazalo se kao bolji način da dođete do većih prihoda. Nekada je važilo za red flag, a u posljednje vrijeme se prihvata kao nešto najnormalnije, pogotovo kod mlađe populacije.

Savjet za poslodavce: kako biste izbjegli da zaposleni često odlaze u druge firme i mijenjaju pozicije, dobro je na vrijeme nagraditi njihov trud i ispratiti želje koje imaju. To mnogo manje košta od obučavanja i navikavanja nekog novog od nule: na posao, tim, kulturu, sve.

Jeste li čuli nekad da je neko dobio više zaduženja, odgovornosti, a plata ostala ista, ili čak umanjena? Ma koliko bizarno zvučalo, ovo se nerijetko dešava, što u državnim, što u privatnim institucijama.

Dakle, ako vas kompanija stavlja u novu i zahtjevniju ulogu, imate svako pravo da tražite i bolje benefite, tj. prvenstveno više novca. Koliko para toliko muzike, što bi rekao naš narod.

Isto važi i ukoliko dođe do povećanja obima posla u odnosu na ono što je ugovorom dogovoreno. Kada primijetite da radite znatno više (ostanete recimo prekovremeno, a neplaćeno) i pokrivate dodatne stavke u odnosu na ranije, potpuno je legitimno da to i adekvatno naplatite.

Kako se sve oko Korone stišalo, veliki broj kompanija je odlučio da se sa 100% remote načina poslovanja vrati u kancelarije u cijelosti, ili pređe na hibridni model. To je automatski značilo veće troškove za zaposlene (prevoz do posla, obezbjeđivanje hrane na istom, i slično), te je opet opravdano da se tada traži povišica.

Nekada ove odluke firmi zahtijevaju i da se radnici prebace u drugi grad. Svjesni smo kolike izdatke tek to zahtjeva, što, pogodili ste - takođe daje jak i solidan argument za povećanje plate.

Prošli smo KADA, ostalo je da kažemo i KAKO

To već zavisi od mnogo faktora, kao što su veličina vašeg tima, međusobni odnosi na relaciji podređeni-nadređeni, kao i da li postoje određena pravila i procedure za ovakve stvari. U zavisnosti od svih tih uslova i okolnosti u kojima se nalazite, opcije su sledeće:

Formalan način komunikacije koji ujedno služi i kao najjači, dokumentovan dokaz da je jedna strana od ove druge nešto tražila. U njemu obrazložite svoju potrebu da se obratite i ispregovarate bolje uslove, a sve na osnovu argumenata navedenih iznad.

U manjim kolektivima često može poslužiti i ova varijanta. Ukoliko ste u bliskom kontaktu sa tim liderom ili drugom osobom koja je zadužena za vas, dovoljno je da zatražite razgovor 1 na 1 i predočite sve kao što biste i u mejlu.

Ono što je najvažnije od svega jeste da budete spremni, tj. da taj neko jasno razumije koja su vaša očekivanja i zašto mislite da treba da budu ispunjena. Bitno je i da shvatite ono što smo još u uvodu naveli: plata nije i ne treba da bude tabu.

Svi imamo potrebe, obaveze, ciljeve, a firmama dajemo ono najvrjednije: vrijeme. Isto ono koje smo godinama ulagali da bismo uopšte i došli do te pozicije na kojoj smo. Zašto bi se onda bilo ko ustručavao da se izbori za kvalitet života kakav zaslužuje? Nema razloga za to.

Zato, samo hrabro i odvažno, zapitajte se šta je najgore što može da se desi - da vam kažu da u ovom trenutku nemaju finansijska sredstva da ispune vašzahtjev. Tada možete pokazati razumijevanje i još malo strpljenja, ili tražiti nastavak karijere u nekoj drugoj firmi.

Niko neće dati otkaz kvalitetnom zaposlenom samo zato što je tražio povišicu, a to je upravo ono čega se neki pribojavaju. To je pogrešan stav u startu, opustite se i zapucajte slobodno ka cifri koja će biti dovoljna za vašu stabilnu svakodnevicu i ispunjenje nekih želja/planova.

Traženje povišice: tema o kojoj se rijetko govori

Biti “sam svoj gazda” zvuči kul u teoriji i mnogi razmišljaju o takvom načinu života, ali je realnost malo drugačija. Kao i sve, frilensing ima svoje prednosti i mane, a ovaj tekst će pokriti obe strane

Probudiš se ujutru kad god poželiš, naspeš malo kafe ili sok od cijeđene narandže, a onda u bade mantilu kuckaš kod na svom Apple računaru. Okolo palme, more ili bazen, nigdje žive duše, a vrijeme za poželjeti.

Ovako se kroz fotografije često predstavlja freelance životni stil, a često takve scene propagiraju i oni koji ga reklamiraju. Pričamo o YouTube naslovima poput: “Zaradio sam milione kroz par mjeseci, a sada živim kao car. Pogledaj kako!”.

E pa, prvi korak ka ulasku u “preduzetnički” svijet jeste suočavanje sa činjenicom da u praksi stvari tako ne funkcionišu. Takođe, proces nalaženja klijenata i razvijanja biznisa uglavnom ide jako sporo, a dok ne krenu prvi ozbiljniji rezultati, treba mnogo strpljenja.

Prije upuštanja u ovakvu avanturu, dobro je da preispitaš svoje resurse. Recimo, da li ti trenutni izvor(i) prihoda i ono još bitnije, vrijeme, dozvoljavaju da se potpuno upustiš u freelance, ili će to biti neka part time varijanta?

Odgovor na ovo pitanje pomoći će da se procjeni rizik, tj. da li sve navedeno iznad može da istrpi scenario gdje stvari ne krenu glatko, ili se loše završe. I to je dio iskustva, započeti nešto i uvidjeti da, makar trenutno - ne ide. Možda je samo loš tajming, ili uticaj spoljnih faktora.

U svakom slučaju, dobro je imati plan B i ne oslanjati se potpuno na preduzetnički put. Često je najbolja varijanta najprije lagano krenuti sa odvajanjem par sati dnevno i freelance posmatrati kao nešto sa strane, vidjeti kako ide, pa tek kasnije podići sve na viši nivo.

Recimo, da li ti je cilj da radiš sa domaćim ili stranim klijentima? Možda i jednim i drugim? Imaš li definisane cijene za određeni opseg projekata, kao i satnicu?

Pored osnovne vještine pregovaranja i prodavanja sopstvenih usluga, znači ako umiješ da pokažeš odlučnost i cijeniš svoj rad (znaš koliko šta vrijedi/košta). Poslovi se lakše i brže sklapaju ukoliko druga strana osjeti da sa velikim samopouzdanjem sklapaš potencijalnu saradnju.

Definisanje uslova u samom startu olakšava priču i tebi i poslodavcu, pogotovo ako se radi o većem obimu posla, na duže staze. U zavisnosti od izbora, hajde najprije da prođemo mjesta i načine na koje se mogu naći potencijalni klijenti.

Mjesta gdje se ljudi okupljaju da razmjene iskustva, znanje, mišljenje, ali nerijetko i oglase. Odličan primjer za to je 

. Tu možeš da ponudiš svoje usluge, a istovremeno ispratiš i nudi li ko nešto što odgovara tvom setu vještina.

Zajednica je poprilično aktivna i broji skoro 18.000 članova. Pored nje, postoji još dosta stranica posvećenim developerima, koje možeš filtrirati i po tehnologiji, tj. programskom jeziku.

Društvena mreža koju često provlačimo kroz naše blogove, i to sa dobrim razlogom. Inicijalno je potrebno malo više vremena da se dotjera profil i dodaju konekcije iz struke, ali nakon toga platforma odradi svoj dio posla za tebe.

Možeš je koristiti kao lični blog i tako se reklamirati, jednom do dva puta dnevno provjeravati Home feed za nove objave, ili tražiti kroz pretragu part time pozicije. Dostupni su filteri za zemlje, način rada, kao i tačne nazive radnih mjesta.

, dvojac koji je među najpopularnijim sajtovima za traženje dodatnih poslovnih prilika. Dobra strana je što zbog svoje reputacije imaju veliki broj korisnika, ali je to ujedno i mana.

Izuzetno je teško probiti se sa novim profilom i ljudi često na početku prihvataju slabije plaćene ponude. Ne ide u prilog ni činjenica da uzimaju proviziju od 20% u tom nekom startu, a kasnije, kada kreneš bolje da zarađuješ, 10%.

Srećom, postoje i domaće alternative, kao što je 

. Možda u budućnosti posvetimo čitav tekst tome, ali možeš i samostalno doći do svih potrebnih informacija jer su fino to sve skockali. Tu je i 

, koji funkcioniše po sličnom principu.

E sad, na koji način “pecati” klijente?

Znanjem i upornošću. Ukoliko imaš iskustva, dobro je da napraviš portfolio. U zavisnosti od toga čime se konkretno baviš, nekad je dovoljan GitHub, a uz to možeš dodatno opisati i priložiti projekte u recimo Google Docs-u, ili na one page stranici sa besplatnim hostingom.

Nakon toga, sve to pripremljeno šalješ kroz takozvane “hladne mejlove/poruke”. U suštini, to su kratki prodajni tekstovi gde predstavljaš sebe i svoje usluge, a istovremeno objašnjavaš potencijalnom klijentu zašto treba da sarađuje sa tobom (prethodno istražiš o toj osobi/firmi što detaljnije možeš, pronađeš bolne tačke i slično).

Ako se ne snalaziš najbolje sa pisanjem, potraži pomoć od osobe koja je copywriter ili je unajmi, jer sjećaš se - nekad mora da se uloži da bi se kasnije dobilo. Dakle, postoji ta varijanta, ili ona koju smo pomenuli ranije - samopromocija po Facebook grupama i LinkedIn profilu.

Tako ide na početku, a kada krenu preporuke uglavnom će poslodavci sami odrađivati taj najteži dio posla. Onda će jedina briga biti da se projekat odradi kvalitetno, a sve to lijepo osigura i ugovorom!

Ranijih godina je freelance često prolazio ispod radara poreskoj upravi i samim tim ljudi nisu imali probleme + dodatne troškove. Sve što su uzimali bila bi čista zarada.

U posljednje vrijeme je to drugačije i topla preporuka je da od početka svu administraciju uredno ispratiš i dokumentuješ. To možeš učiniti recimo kao paušalac ili kroz "vođenje knjiga", a kako se neke stavke često menjaju, najbolje je da se o svemu informišeš online.

Jeste cimanje brinuti i o ovim stvarima pored projekata koji će naići i svega ostalog, ali ujedno pruža i sigurnost na relaciji freelancer-klijent. On ima garanciju da ćeš odraditi sve kako je dogovoreno, a ti da će na kraju sve biti uredno isplaćeno. Mirna glava i miran san, za sve.

To je to otprilike, pokrili smo sve ono najosnovnije:

Kako im pristupiti i prodati svoju uslugu

Na koji način se potpisuju ugovori i zašto

Ukoliko ipak misliš da smo nešto propustili ili imaš dodatno pitanje, piši nam na nekoj od društvenih mreža, ili na 

. Nadamo se da će ti ovaj tekst pomoći i da ćeš uspješno uploviti u svoje freelance vode.

Sve što treba da znaš za ulazak u freelance vode

Zašto je važno i korisno ostaviti recenziju za firmu?

Kako industrije rastu, tako se povećava i broj kompanija, tj. izbor poslodavaca za koje možemo raditi. Kako bismo napravili što bolju odluku, tu su sajtovi na kojima možete ostaviti svoje utiske i pomoći drugima da odaberu svoje buduće radno mjesto.

Često dolazimo u situaciju da biramo - gdje otići na lijepu večeru, ko pravi najbolje palačinke u gradu, koje mjesto dovodi najvještije muzičare za uživo svirku? Pored tih manjih, tu su i opcije koje mjerkamo na malo duže staze, recimo odabir mjesta za godišnji odmor, bilo ljetovanje ili zimovanje.

Tad već stvari postaju ozbiljnije, jer idete negdje na 7-10 dana, stotinama kilometara daleko od kuće, a fino ste to i platili. Ako pogrešno procijenite kvalitet smještaja ili cijelog aranžmana i vjerujete samo slikama o onome kako se domaćini predstavljaju, može doći do problema.

Zato su tu recenzije, koje pišu pravi ljudi i sa velikom dozom iskrenosti, a to onda daje jasniji uvid u stanje stvari. Ovo je pogotovo važno kada govorimo o prijavljivanju za posao u nekoj kompaniji, jer se kasnije ta odluka može odraziti na mnogo duži period od nedjelju dana.

Procesi selekcije su često dugi i naporni, te samim tim niko ne želi da prođe kroz sve to i onda se ubrzo razočara u tim ili mjesto u koje je došao. Tu na scenu nastupa glavna diskusija ovog bloga: zašto je važno i korisno ostaviti recenziju za firmu?

Pomažeš potencijalnim budućim kolegama

Za mnoge stvari, kao što je recimo fakultet, postoji onaj momenat: “Jaoooo, samo da sam znao/la ovo ranije, mnogo bi mi lakši život bio”. Jesmo mi bića od navike, ali ako možemo za nešto unaprijed da se pripremimo - utoliko bolje.

Dijeljenjem utisaka o kompaniji u kojoj radiš omogućavaš drugima da stvore što jasniju sliku o tome šta ih može sačekati. Možda će shvatiti da im ne odgovara tempo rada, nedostatak nekih osnovnih benefita, prosječna plata, ljudi u kolektivu/menadžmentu…

Ujedno činiš uslugu i sebi, jer će taj neko možda doći baš u tvoj tim. Sigurno da pored sebe želiš osobu koja želi da bude tu i zna koje su prednosti i mane, umjesto nekog ko će od prvog dana da planira “bjekstvo” i daje apsolutni minimum na poslu.

Par savjeta kako da ocijeniš firmu na adekvatan način:

Ukoliko su tvoji utisci mahom negativni, treba zadržati pristojnost i kulturu. Jedini momenat kada recenzija može biti obrisana jeste pri korišćenju neprikladnog vokabulara i vrijeđanju zaposlenih. Srećom, ovo se rijetko dešava u praksi.

Sve gubi poentu ako napišeš, komentar uz dozu suzdržanosti jer se plašiš da će možda biti nekih “posljedica ili slično”. Tvoja anonimnost (pogotovo na 

) je potpuno zagarantovana i tako će uvijek biti. Slobodno njeguj transparentnost i budi bez brige.

Možda možeš beskrajno hvalospjeve pisati, ali se ipak trudi da zadržiš kraću formu. Zapitaj se šta je to što bi te interesovalo pri prelasku u drugu firmu, koje su to najbitnije stavke, i njih naglasi.

Pored budućih kolega, poslodavci mogu dosta pouka izvući iz komentara koje ostavljaš. Nadređeni i druge kolege, takođe. Tu se vidi gdje se javlja nezadovoljstvo, šta može biti unaprijeđeno, uvedeno kao novina, ili čak i potpuno izbačeno iz prakse.

Koliko je proces selekcije nama “cimanje”, toliko je i njima, bez obzira da li su startap ili korporacija. Iz tog razloga će nastojati da zadrže trenutne zaposlene i privuku talentovane ljude za buduće pozicije. Ostavljanje utisaka značajno utiče na employer branding koji je na našim prostorima sve popularniji, te ih samim tim ljudi sve više uzimaju u obzir.

Podsjetnik - ti i sebi činiš uslugu kroz čitav ovaj proces

Recimo da želiš da ostaneš na trenutnom radnom mjestu, ali ima tu par stvari koje se mogu popraviti i samim tim tvoj rad učiniti produktivnijim, efikasnijim. Izneseš anonimno mišljenje o tome, sačekaš određeni period, vidiš da je neko to usvojio i primijenio.

Onda shvatiš da je tih odvojenih 5-10 minuta za iskren feedback kompaniji, rezultovalo znatno boljim uslovima za tebe i tvoje kolege. Sasvim solidna proporcija uloženog vremena i dobijenog zauzvrat, zar ne?

Ključna stvar u cijeloj priči je da što veći broj ljudi shvati trostruku korist učestvovanja u recenzijama: ličnu, kompanijsku, i onu koju dobijaju zainteresovani za rad u toj firmi. Veće su šanse da će poslodavac reagovati i napraviti promjene na osnovu velikog broja uzorka i određene prosječne ocijene, nego nakon svega par komentara.

Šta raditi sa prethodnim radnim mjestima?

Istina, ovo je jedini izuzetak gdje realno ne možeš napraviti onu direktnu korist, jer se promjene nikako neće odraziti na tebe. Ipak, bilo bi lijepo i solidarno da i za njih odvojiš vrijeme i podijeliš iskustvo, zbog drugih ljudi.

Možda će im to biti prvi posao, a vatreno krštenje - koje mogu izbjeći vidjevši tvoj komentar. Isto tako, mogu se nećkati, biti nesigurni, ali nakon tvojih par rečenica prelomiti i shvatiti da je to upravo mjesto za njih, sve ono što su tražili od jednog poslodavca.

Za kraj. evo jednog zanimljivog citata, koji nas vraća na početak bloga i uvoda kroz konzumerski aspekt života:

“...we live in the "review buying" world.

Whenever we buy things online, we often look for reviews from people who have bought it before us. I bought GoPro recently and spent ages reading through the reviews of various models, and those reviews influenced what I bought.”



Čovjek je na kraju pazario baš GoPro koji je tražio, a ti pomozi nekom da nađe adekvatan posao. Možeš to učiniti već danas, preko 

 kao novu i nezavisnu tech zajednicu zanimalo je kakve su potrebe tech sektora u našoj zemlji. Kako nam je jedan od ključnih ciljeva povezivanje i karijerni razvoj profesionalaca u IT industriji, odlučili smo prvo istražiti njihove potrebe!

U oktobru/listopadu 2022. godine uradili smo prvo istraživanje.

1267 ljudi imalo je potrebu ispuniti naš upitnik.

Kao nagradu za doprinos istraživanju, poklanjali smo monitor koji je osvojio Edis Mašić, software engineer zaposlen u Virgin Pulse Bosnia.

Imali smo želju da saznamo da li postoji potreba za nama.

Prvo smo pitali i dobili odgovore na pitanja odakle su učesnici i koje su njihove pozicije u IT-u.

Podaci anketa očekivano, s obzirom na naše trenutno područje djelovanja, rekli su da je, najviše njih, 42,5 %, iz Banje Luke. Slijedi Sarajevo sa 22,8% anketiranih, te Mostar sa 5,6%, potom Tuzla i Zenica.

44,2% u ukupnom broju ispitanih činili su developer-i/ software engineer-i, 14,9% dizajneri, te ostale branše unutar IT sektora. Takođe očekivan podatak, s obzirom da su teme koje smo do sada obuhvatili našim meetup-ima bile namijenjene pretežno developer-ima.

U okviru 6 meetup-a koje je Adriatic Valley do sada organizovao pričali smo o softverskom inženjeringu, dizajnu, cloud tehnologijama, menadžmentu i marketingu. Govornici na našim meetup-ima pored domaćih, bili su i pet stručnjaka izvan BiH. Na meetup.com za kratko vrijeme okupili smo 330 članova.

Sve ovo pomoglo nam je da saznamo da li postoji i kolika je potreba za nama, ali i kakve su i kolike obostrane potrebe na tržištu unutar tech zajednice.

Pokazatelj da među profesionalcima IT zajednice postoji veliki interes za okupljanjima na kojima bismo razmijenili iskustva i nova saznanja iz svojih oblasti - baš poput naših 

-a bio je odgovor 31,4 % anketiranih koji su rekli da bi naše meetup-e u Banjoj Luci rado posjećivali kvartalno. Najčešći sljedeći odgovor bio je jednom mjesečno, kako je odgovorilo njih 26,7%.

Trenutno smo locirani u Banjoj Luci i namjera nam je da se širimo i na druge gradove.

Da ovo nisu samo naše želje, ali i vrijednost naše ideje i to da činimo dobru stvar pokazalo nam je i 717 pozitivnih odgovora (bez odgovora učesnika iz Banje Luke) na pitanje o organizaciji meetup-a u drugim gradovima.

Ideju o povezivanju i razmjeni iskustava u različitim nišama u IT zajednici planiramo da upotpunimo realizacijom coworking hub-a za vrijeme događaja (par dana prije i dan poslije istog). U ovoj ideji bi nas vrlo rado podržalo čak 81,2% anketiranih.

Dali smo si za pravo da zaključimo da postoji velika potreba za zajednicom koja će osmišljavati, realizovati i koordinisati događajima namijenjenim cjelokupnoj tech zajednici i profesionalcima iz različitih niša unutar IT-a, baš poput nas.

Na kraju, ali ne manje važno, dodatnu podršku našoj ideji, ali i realizaciji iste dao je visok procenat onih koji žele članarinu, dakle izdvojiti sredstva za rad naše zajednice.

60,6% anketiranih pozitivno je odgovorilo na pitanje o plaćanju članarine unutar 

Svi podaci dobijeni u istraživanju pokazali su nam da je interes i podrška tech zajednice za realizaciju naših planova iznad naših prvobitnih projekcija.

Zato vam u narednom periodu obećavamo organizaciju različitih događaja, meetup-a, panel diskusija, radionica, te saradnju i rad sa drugim stakeholder-ima unutar naše države, na razvoju IT sektora i stvaranju boljih uslova rada.

Svi vi koji se osjećate kao dio digitalne zajednice - 

Ukoliko želite da pratite nove tech trendove i saznanja slobodno se učlanite u našu grupu na 

 ili nas zapratite na nekoj od društvenih mreža. Mi ćemo se potruditi da vas kao i do sada obradujemo meetup-ima i diskusijama na kojima ćete imati priliku da čujete priče i iskustva regionalnih IT stručnjaka, proširite svoje vidike i listu kontakata.

Jedan od takvih događaja je i #AdriaticValley panel, gdje ćemo ugostiti čelne ljude iz softverskih kompanija iz regiona koji su zaposleni na poziciji CTO, koji će ujedno predstavljati i početak nove sezone.

Istraživanje tech zajednice - 1267 ispunjenih upitnika!

Temeljna i konstruktivna diskusija kroz 5 tačaka, o tome šta koči AI/ML projekte. 

87% of AI projects will never make it into production

Through 2021, 80% of AI projects will remain alchemy, run by wizards whose talents will not scale in the organization

Slični rezultati se očekuju i od istraživanja provedenih u 2022. godini. A zašto je to tako?

Imajući u vidu popularnost AI/ML tehnologija, koja se nerijetko karakteriše i kao „AI hype“, često se dešava da se unaprijed klijentu obeća „svemirski brod“ koji će biti izgrađen koristeći posljednje state-of-the-art algoritme koji se vrte na klasteru od n računara namijenjenih za distribuiranu obradu podataka. U realnosti se dogodi da klijent zapravo dostavi fajl sa podacima veličine 124 MB sa problemom koji je rješiv logističkom regresijom.

Prije svega, ne treba bježati od jednostavnih i provjerenih rješenja. Ne mora značiti da će biti iskorišćena kao konačno rješenje, ali mogu pokazati svoje prednosti i mane, a svi zajedno naučiti nešto iz pokušaja primjene. A na kraju krajeva, možda su i dovoljna za neke od njih. Takođe, korišćenje posljednjih postignuća u AI/ML svijetu, u smislu algoritama, ne mora biti garancija za bilo šta ukoliko imate podatke iz kojih se ne može izvući ništa zbog svog (ne)kvaliteta ili (ne)sistematičnosti. Tipičan primjer za to su labele (zavisne varijable). Ukoliko je neka pojava, označena u podacima na nesistematičan način (odnosno, postoji više izuzetaka nego pravila), teško će bilo kakav algoritam tu vrstu (ne)pravilnosti „uhvatiti“.

I na kraju hardver. Jasno je da je upotreba specijalizovanog hardvera neizbježna u većini primjena. Međutim, treba krenuti od klijenta, odnosno od resursa koje planira iskoristiti u projektu, upoznati ga sa prednostima i nedostacima istih i na kraju dimenzionisati rješenje u skladu s tim.

2. Metrike AI/ML modela nemaju vezu sa metrikama poslovnog problema

Ovdje govorimo o situacijama gdje ne postoji dovoljno saradnje Data Scientist-a i domenskih stručnjaka. Postoje dva podtipa situacija:

Data Scientist je ekspert i za poslovni problem koji se rješava

Domenski stučnjak je ekspert i za Data Science

U principu se ne zna koja situacija je gora, odnosno koji projekat će brže propasti.

Data Scientist teško može biti stručnjak za sve moguće domene rada koje će sresti u svom radu i zato je neophodna saradnja sa domenskim stručnjacima. Takođe, ako je Data Scientist dobro shvatio poslovni problem, od vitalnog značaja je odabrati adekvatnu tehniku rješavanja problema koja će dovesti u vezu metrike ML modela sa metrikama poslovnog problema. Ukoliko se ta veza održi od „proof of concept“ etape rada do „staging“ etape (pri čemu „staging“ etapa uključuje izlazak iz laboratorijskih uslova rada, odnosno realan tok podataka), onda smo uspjeli nešto riješiti. Data Scientist jednostavno ne smije donositi ključne odluke tokom razvoja modela bez saradnje sa domenskim stručnjacima. Takođe, domenski stručnjak mora da razumije način na koji se rješava problem i u tome će mu pomoći Data Scientist kroz „model explainability“ koncepte, a sve sa ciljem da se na kraju ne isporuči „black box“.

Drugi tip situacije nastaje kada domenski stručnjak, ohrabren činjenicom da zna napraviti pivot tabelu u Excel-u ili napisati SQL upit „od tri reda“, ubijedi sebe i sve oko sebe da je Data Scientist. Daljnji komentar nije potreban.

Ovdje govorimo o situacijama kada su podaci koje koristimo „savršeni“, odnosno kada pojedinici tvrde da u podacima nema ni jedna greška i da samim tim i AI/ML model mora takođe biti savršen. Podaci nikada nisu savršeni i mogu samo biti dobri za neku vrstu upotrebe, dok su veoma rijetke situacije u kojima su u originalnoj formi adekvatni i za rješavanje nekog problema koji se koristi AI/ML tehnikama. Potrebno je uvijek malo kreativnosti da se od postojećih podataka transformacijom ili dopunom dođe do podataka koji su dobri za rješavanje AI/ML problema. Kruže glasine da je to više neka vrsta umjetnosti nego egzaktna nauka.

4. Zanemarivanje eksperimentalne prirode AI/ML projekata

Ovdje govorimo o situacijama u kojima se AI/ML projekat tretira kao projekat razvoja softvera. Specifičnost AI/ML projekata je u tome što gotovo uvijek kreće od „praznog lista papira“. Naime, ni jedan problem nije isti kao onaj prošli niti postoje uopšte dva ista problema koja se rješavaju na isti način. Dakle, neophodno je postojanje eksperimentalne faze, u kojoj je cilj suziti spektar tehnika i alata kojima će se pokušati riješiti problem. Ta faza UVIJEK podrazumijeva učenje neke nove tehnike ili principa rada nekog alata s kojim će se pokušati kreirati rješenje. Dakle, nije moguće ući u projekat „potpuno spreman“.

Na kraju krajeva, skup tehnika i alata u AI svijetu se toliko brzo mijenja i evoluira, da je potpuno nemoguće reći da je neki alat ili tehnika „100% dobar“ za rješavanje nekog poslovnog problema, jer će se situacija u narednih nekoliko dana/mjeseci potpuno promijeniti. I, šta uopšte znači to kada se kaže da je nešto „100% dobro“? U AI/ML svijetu, u toku razvoja se garantuje samo da će se nešto pokušati riješiti, dok će sprega koda, podataka i modela, kroz razne vrste metrika, reći koliko smo dobri u onome što radimo i koliko smo blizu da rješenjem utičemo na poslovne metrike.

5. „Model je u produkciji – završili smo!“

Uloženo je mnogo resursa u razvoj modela u laboratorijskim uslovima i došlo se do zaključka da model ima F1 score 0.92 na izdvojenom test skupu podataka i svi su veoma srećni i zadovoljni urađenim, odnosno, „završenim“ poslom. Ostaje samo da se uradi deployment modela (staging ili production okruženje, svejedno). Nakon toga stižu informacije da model uopšte ne radi ono što treba da radi.

Podaci korišćeni za treniranje su različiti od produkcionih. Realno, ni jedna pojava na svijetu nije fiksnog karaktera, pa ni podaci koji ih opisuju. Mora postojati strategija koja će uzeti u obzir činjenicu da su se podaci u međuvremenu promijenili, s ciljem da se adaptiramo (kontinuirano učenje)

Priprema podataka za treniranje u laboratorijskim uslovima (training data pipeline) se razlikuje od pripreme produkcionih podataka (production data pipeline). U laboratorijskim uslovima podaci su nerijetko „previše dobri“ i ne oslikavaju realan tok podataka, koji može zahtijevati dodatne obradne korake da se dovedu na nivo kvaliteta u laboratorijskim uslovima.

Podaci koji se koriste za treniranje nisu reprezantativni za pojavu koja se modelira. U praksi se teorija uzorkovanja zanemaruje prilikom selekcije skupa za treniranje, odnosno očekuje se da će prost slučajan uzorak magično proraditi u konkretnoj primjeni.

Pristup radu na AI/ML projektima, odnosno projektima koji uključuju i tu komponentu, mora biti zasnovan na iskustvu i dobrim praksama koje se primjenjuju u svijetu. Sada u igri nije samo kod, nego se mora misliti i o kodu, i o podacima, i o modelima, i o objašnjivosti modela (model explainability). A u posljednje vrijeme sve više je bitan pojam model fairness (što samo naglašava važnost korišćenja teorije uzorkovanja u izradi modela). Dakle, nije važan samo kod, nego i šta taj kod uradi sa podacima, kakav to efekat ima na model (metrike modela i metrike poslovnog problema) i koliko je to transparentno za krajnjeg korisnika rezultata modela (i koliko je to fer za neku podgrupu populacije od interesa). Kada se to pogleda kroz naočale razvojnog tima, imajući u vidu eksperimentalnu prirodu AI/ML projekata, od vitalnog je značaja postojanje verzionisanja gore pomenutih elemenata, s ciljem da svaki član tima može da vidi i da ponovo reprodukuje postignute rezultate ili da nauči nešto iz toga. 

Posmatrajući gornje elemente iz produkcionog konteksta, veoma je važno imati način logovanja kvaliteta rezultata modela koji je u produkciji, što iz razloga detektovanja degradacije istih (jer ni jedan model neće vječno raditi sa istim nivoom kvaliteta), što iz razloga upoređivanja metrika kvaliteta staging i produkcionog modela.

Zarad povećanja efikasnosti i minimiziranja svih potencijalnih, gore pomenutih, problema, u AI/ML sektoru kompanije 

. U pitanju skup dobrih praksi za saradnju i komunikaciju između Data Scientist-a i stručnjaka za operacije. Primjena ovih praksi pojednostavljuje proces upravljanja gore navedenim elementima i automatizuje primjene modela mašinskog učenja i dubokog učenja u velikim produkcionim okruženjima. Poštujući principe MLOps koncepta, lakše je uskladiti rad modela sa poslovnim potrebama klijenta, kao i potencijalnim regulatornim zahtjevima.

Top 5 razloga za neuspjeh AI/ML projekata

Jutro 20. januara tekuće godine je za većinu bilo sasvim obično, dok su neki zatekli poprilično neočekivane mejlove na svojim računarima. Tačnije, oko dvanaest hiljada njih.

Pred kraj prošle godine pokušali smo da odradimo malo konkretniju analizu sa predviđanjima u IT industriji za narednu, tj. 2023. 

 o mnogo stvari, a između ostalog i mogućnosti da se “trend” otpuštanja velikog broja zaposlenih u jakim firmama nastavi.

I eto, nije prošlo mnogo, svega nepune tri sedmice do vijesti koja je zapalila društvene mreže: 

Google otpušta otprilike 12.000 svojih guglera

. Vjesnik je niko drugi do CEO, Sundar Pichai, a u tekstu navodi kako je to odluka na koju su bili primorani. U nastavku ćemo se i na to osvrnuti.

Petak je, probudili ste se, obavili standardne jutarnje rituale i spremate se za posao, radite remote. Palite laptop, a pored njega se hladi topla kafa ili čaj. Taman da napravite prvi srk, kad ono - iznenađenje!

Svaki pristup vašim podacima i softveru koji koristite za rad je onemogućen. Izlogovani ste, odsječeni od svojih svakodnevnih taskova, kolega, informacija. Jedino je mejl ostao dostupan i tu stoji poruka da ste, počevši od danas, u otkaznom roku.

Hladan tuš, blago rečeno. Odmah kreću misli da se vrte po glavi “kad, šta, kako, zašto”... jeste li nešto pogriješili? Prekršili stavku u ugovoru? Ubrzo shvatate da ste u cijeloj toj priči samo jedno parče, tj. dijelite sudbine sa popriličnim brojem sada već bivših kolega. Sljedeća stanica? LinkedIn.

Istog dana ova vijest je obišla i čitav svijet, ponajviše onaj poslovni

Sigurno ste prethodnih dana na najpopularnijoj (i jedinoj) društvenoj mreži za biznis mogli da pročitate makar jednu objavu vezanu za ovaj veliki layoff. Ukoliko vam je ipak promaklo, možete primjer vidjeti 

Uglavnom svako “ispovijedanje” kreće na sličan način. Započnu rečenicu informacijom da nažalost pripadaju grupi od 12.000 otpuštenih i ukratko opišu na koji način su za to saznali. Metoda saopštenja otkaza je za sve unikatna: blokiran pristup aplikacijama i mejl u inboksu.

Tu se sada takođe vrti jedno pitanje: kako je moguće da gigant koji se i dan danas hvali svojom kompanijskom kulturom, na tako, neko bi rekao hladnokrvan i bezosjećajan način, saopšti ljudima da odjednom više nemaju posao?

Uspjeli su malo da ublaže situaciju rekavši da će sve otpuštene obezbjediti novčanim nadoknadama u narednom periodu i pružiti im određenu vrstu podrške. Kako to izgleda po stavkama možete pročitati ispod:

Isplatićemo bivše zaposlene u potpunosti tokom otkaznog roka (minimum 60 dana)

Ponudićemo i paket otpremnine, počevši od minimum 16 sedmica, + dodatne dvije sedmice za svaku godinu koju ste proveli radeći za Google.

Pokrićemo bonus za 2022. godinu i dane odmora koje niste iskoristili

Obezbjedićemo zdravstveno osiguranje i imigracionu podršku u narednih 6 mjeseci

Sve otpuštene izvan US ćemo pomoći u skladu sa njihovim lokalnim benefitima

Neki će možda ovaj period iskoristiti da ohlade glavu, sumiraju utiske i isplaniraju kako dalje. Drugi su već počeli da traže nov posao putem apela na LinkedIn-u, kroz molbe za preporuku i izlistavanje njihovih vještina.

Bitno je pomenuti da na listi od 12.000 ljudi ima i onih koji su dugo radili za Google, čak i preko 12 godina. Jedni su uprkos svemu zahvalni na pruženoj šansi tokom svih tih dana, dok se ostali teško mire sa činjenicom da su na ovaj način završili svoju guglersku karijeru.

Da li je ChatGPT kriv za cijelu situaciju?

Znamo šta se desilo i utvrdili smo neke detalje, ali ne i zašto. U zvaničnom mejlu koji su svi dobili jedino se navodi da ljudi koji vode Google i imaju riječ o ovako velikim odlukama, “uprkos velikom rastu firme, nisu predvidjeli da će ekonomska realnost biti onakva kakva je danas”.

Hmm… da li to znači da su upali kao kompanija u finansijsku krizu? Teško, gigant koji postoji već 25 godina neće pasti tako lako. Veće su šanse da žele svoje finansije da preusmjere ka razvoju AI tehnologija, u koje su i ranije ulagali, a šuška se da 

Na prvi pogled krajnje jednostavna: Microsoft, koji pokušava da bude konkurent kompaniji Google na search engine polju, zvanično je 23. januara uložio 

, kako bi se pomenuta vještačka inteligencija dodatno unaprijedila.

Logično, Google neće tek tako predati svoj tron kao #1 pretraživač, te će ubuduće više usmjeriti pažnju ka svom, ne tako tajnom projektu. Neminovno je da je trka u razvoju “robotskih” tehnologija uveliko počela, a tek ostaje da vidimo kakav će to uticaj imati na radnu snagu širom svijeta, uprkos znanju i iskustvu koje ti ljudi posjeduju.

Kao što rekosmo u naslovu, godina je tek počela…

Bili smo svjedoci nekoliko masovnih otpuštanja u proteklih godinu dana, a ponajviše od strane firmi za koje bismo pomislili da za njih kriza ne postoji. Shodno tome, ostaje tek da vidimo šta će se izdešavati u narednih 11 mjeseci i hoće li biti još ovakvih, neprijatnih iznenađenja.

U međuvremenu, možemo ponekad okrenuti brigu na veselje i udariti po mimovima, 

kao što su radili ljudi koje je Google otpustio

. Organizovali su i uživo/online sastanke u velikom broju, kako bi jedni druge utješili i planirali šta dalje.

Jedan od zaključaka koji možemo izvući iz svega jeste da ne postoji firma, a ni posao, za koji treba da žrtvujemo psihofizičko zdravlje, jer jednog dana možda mi budemo među ovih 12.000. Ma koliko se to drugačije predstavljalo na društvenim mrežama, često su zaposleni u očima velikih igrača - samo brojka.

Google je otpustio 12.000 ljudi, a tek je početak godine

Kao zaposleni u IT industriji radiš veoma mentalno intezivan posao. Dok sjediš u kancelariji, u kući ili na Maldivima, vjerovatno gledaš na Jiri zadnji rok za trenutni epic i stresiraš se hoćeš li dobiti tu povišicu od 3% na kraju godine koja ne pokriva inflaciju ni u jednom paralelnom univerzumu.

Susretao sam se sa burnoutom više puta, prvenstveno jer sam workaholic. Kada nemam šta da radim, nesvjesno nađem to “nešto”, makar bio side projekat, neki side gig ili totalna druga stvar koja na kraju dovodi do burnouta, bez razmišljanja o tome.

 prioritizuju stvari koje se površno čine lijepim za sprječavanje burnouta, no u većini slučajeva detox čaj od 15 različitih cvjetića ne pomaže u tome.


Kad završim prioritizaciju taskova, uzmem onaj najteži da ga se riješim i više ne gledam. Obično volim da odradim više nego što treba, ne znam da li je to kompleks superiornosti ili jednostavno ludost za radom…

Manjak pauze od gledanja u ekran ne dovodi samo do suhoće očiju, glavobolja i sličnih problema o kojima nisam dovoljno stručan da pričam, nego vremenom dovodi i do burnouta.

Tehnike poput Pomodoro-a mogu da doprinesu smanjenju mentalnog “overloada”. Redovne pauze da ustaneš, popiješ vode, pogledaš malo kroz prozor u nešto zeleno (bez da uzmeš odma telefon da “odmoriš oči” od računara) će vremenom pokazati efekat smanjenja tog “brain foga” kojeg dobijaš od neprestanog rada.

Lično mi tajmeri i alarmi koji pište svakih 25 minuta smetaju i samo remete “flow”, tako da po osjećaju kada završim dio taska odlučim da napravim pauzu. Adekvatan unos vode može pripomoći u tome da te “zov prirode” podsjeti na pauzu.

Dovoljno je što sjediš 4+ sati u tvojoj udobnoj Herman Miller stolici koja se podešava prema obliku tvoga tijela da doprinese nepravilnom držanju i sličnim zdravstvenim problemima.

Odlazak u teretanu, treniranje tjelesnom težniom kući i slične aktivnosti ne samo što će ti pomoći da održiš pravilno držanje i posturu, dodatno će ti olakšati stres kroz koji možda ne prolaziš samo zbog posla.

Da ne ulazim u naučna istraživanja i slične podatke koji te vjerovatno ne interesuju, makar 15 minuta dnevno odradi neku vježbu koja ti podiže broj otkucaja. U najbojlem slučaju neka to bude 30, ili više.

Ako možeš posveti se nekom sportu, rekreaciji, borilačkoj vještini ili pak teretani. Ništa od toga ti neće štetiti, a doprinosi generalnom kvalitetu života.

Osim ako nisi član huslter kulture i jednostavno ne možeš da živiš a da ne radiš 24/7, moraš da postaviš granice koliko vremena možeš da odvojiš za posao.

Pored toga, ne dozvoljavaj narušavanje work/life balansa. Ako se radi od 9-5, prije i poslije toga ne prihvataj ništa, sem ako nisi plaćen za prekovremeni radi povremeno.

Meni su oduvijek notifikacije ugašene na svemu. Poruke na Slacku odgovaraj kad ti se smanji nivo posla za taj dan, ili kad baš moraš. Pomoće ti i sa koncentracijom da te nešto ne pinguje svakih 5 minuta.

Moguće je da si “sagoren” a da to i ne znaš. Burnout može da se manifestuje na više različitih načina.

Nisam psiholog, ali po sebi, drugima i po istraživanju mogu da zaključim da se većinom pokazuje kroz fizičke, emocionalne i simptome ponašanja.

Osjećaj konstantnog umora iako imaš dovoljno sna i odmora, manjak motivacije i osjećaj nepovezanosti sa poslom, kolegama ili čitavim okruženjem su samo neki znaci burnouta.

Ukoliko osjećaš nešto od navedenog, ili te osjećaj u stomaku navodi da nešto ne valja, bitno je preduzeti konkretne korake da se taj burnout riješi i spriječi u budućnosti.

Ako se osjećaš “sagoreno” bilo bi od koristi da odmoriš od posla, da se u fullu odmoriš i napuniš baterije za sljedeći sprint.

To ne mora nužno da bude čitav godišnji, ukoliko politika tvoje firme dozvoljava da uzmeš po potrebi koji dan slobodnog - uzmi. Skloni se privremeno od tehnologija, uživaj u prirodi i što je najbitnije u tom periodu ne razmišljaj o poslu.

Ukoliko smatraš ne možeš sam da riješiš problem burnouta, ili jednostavno imaš previše stresa, ne ustručavaj se da potražiš pomoć profesionalca koji se već susreće s tim i koji će na adekvatan način pomoći da prevaziđeš trenutne probleme.

Blog

Strana 2